Ako ste odrastali devedesetih, sigurno se sećate Tasmanijskog Đavola, koji je bio jedan od najpopularnijih junaka crtaća u to vreme. Neretko se među klincima tih godina vodila polemika da li životinja koja se tako naziva zaista postoji, te da li, kada se igrate s drugarima zanimljive geografije, kao životinju na T možete da navedete ovog jedinstvenog torbara.

Odgovor je - da, tasmanijski đavo zaista postoji, živi na teritoriji najmanje australijske savezne države i jednako je zabavan kao lik iz crtaća kog se svi sećamo! 

Ilustracija; Foto: Oleksii G/Shutterstock

Donosimo vam deset zanimljivosti o ovoj neverovatnoj životinji.

1. Oni vrište!

Ako vam zavijanje vuka na mesečini ledi krv u žilama, da samo čujete tasmanijskog đavola. Prvi Evropljani koji su stigli na Tasmaniju pomislili su da se u šumama kriju demoni kada su začuli njihove jezive krike i režanje. Tako su i dobili ime „đavoli“. Danas je poznato da kada kašlju, reže, frkću, šmrču, vrište, kijaju... to čine kako bi oterali druge životinje.

2. Njihov ugriz može da zdrobi kost

Tasmanijski đavoli imaju najsnažniji ugriz u odnosu na veličinu tela među svim sisarima na svetu. Vilice mogu da otvore pod uglom od čak 80 stepeni i zagrizu tolikom snagom da mogu da zdrobe kost. Zabeleženo je čak i da su pregrizli metal i polomili kaveze za stoku i druge životinje. Svoje neverovatno snažne vilice koriste kako bi pojeli plen bez ostataka, uključujući i kosti.

3. Masnoću skladište u repu

Kao i svi torbari, tasmanijski đavoli skladište masnoću u repu, koji se zbog toga zadebljava poput ljudskog struka. Posebno debeo rep znak je zdravog đavola. A s obzirom na to da mogu da pojedu količinu hrane koja odgovara i do 40 odsto njihove telesne težine dnevno, njihov rep može postati prilično debeo.

4. Spavaju unutar plena

Tasmanijski đavoli imaju naviku koja jedenje u krevetu podiže na potpuno novi nivo. Često odremaju unutar leša životinje kako bi, kada se probude, mogli da nastave da jedu. Iako zvuči jezivo, jedenjem leševa životinja tasmanijski đavoli zapravo pomažu da njihov ekosistem ostane čist i sprečavaju razmnožavanje muva i crva.

5. Mladunče je pri rođenju veličine zrna pirinča

Ženka tasmanijskog đavola okoti oko 20 do 40 mladunaca odjednom. Međutim, oni moraju da se utrkuju do njene torbe, u kojoj postoje samo četiri sise. Govorimo o prilično surovom početku života. Oni koji uspeju da stignu do torbe ostaju u njoj oko tri meseca, pre nego što počnu samostalno da istražuju svet.

6. Najveći su mesojedi među torbarima

Tasmanijski đavo ovu titulu nosi više od 80 godina. Hrani se isključivo mesom, uključujući ptice, zmije i druge sisare veličine manjeg kengura, ali jede i lešine. Svoje moćne vilice koristi za drobljenje i proždiranje plena, uključujući i kosti.

7. Zevaju kada se osećaju ugroženo

Tasmanijski đavoli su veoma plašljivi i uglavnom nisu opasni za ljude, osim ako su napadnuti ili zarobljeni. Kada se osete ugroženo, međutim, izvode neobične pokrete nalik „zijevanju“, pri čemu pokazuju oštre zube. Iako deluje zastrašujuće, takvo ponašanje zapravo više predstavlja izraz straha i anksioznosti nego agresije.

8. Odlični su sportisti

Mlađi tasmanijski đavoli mnogo su okretniji od starijih i mogu čak da se penju na drveće. Ova sposobnost im je korisna jer se dešava da odrasli đavoli pojedu mladunce kada su veoma gladni, pa penjanje mladima omogućava da pobegnu. Tasmanijski đavoli su takođe odlični plivači i mogu da trče brzinom od 24 kilometra na sat čak sat vremena.

9. Ugrožena su vrsta

Tasmanijski đavoli smatraju se ugroženom vrstom od 2008. godine. Jedan od glavnih uzroka njihovog stradanja jesu automobili, jer životinje izlaze na puteve kako bi se hranile ostacima uginulih životinja. Osim toga, pojedine populacije pogodila je ozbiljna bolest. Reč je o jedinom poznatom zaraznom obliku raka, koji izaziva stvaranje tumora u ustima i onemogućava životinjama da se hrane. Od pojave bolesti krajem devedesetih godina uginule su desetine hiljada tasmanijskih đavola.

10. Ipak, vraćaju se

U okviru programa #DevilComeback, jedna australijska dobrotvorna organizacija pod nazivom Aussie Ark, vraća tasmanijske đavole u divljinu na australijskom kopnu, gde ih nije bilo više od 3.000 godina. Cilj programa je da se životinje ponovo nastane, razmnožavaju i opstanu na području koje nije pogođeno zaraznim oblikom raka koji je desetkovao populaciju na Tasmaniji.

Povezane vesti