Kaliopi već pola veka traje na muzičkoj sceni, a i sama teško može da poveruje koliko je vremena prošlo od početka njene karijere. Ipak, godine joj nisu razlog za nelagodu, već se ponekad zapita šta još radi na estradi u vreme kada su stasale neke nove generacije. 

– Pomalo me je sramota, ali ne zbog godina. Često sama sebi kažem: „Šta ti još radiš ovde, došle su nove generacije?“ A onda mi je najveća satisfakcija i privilegija kada pogledam publiku i vidim različite generacije, od mališana do najstarijih – ispričala je Kaliopi.

Prijatelji ushićeni njenom fizičkom snagom

Da je i dalje pokreće neverovatna energija, primećuju i njeni prijatelji, koji se, kako kaže, ponekad čude njenoj fizičkoj snazi.

– Imam prijatelje koji kažu: „Aman, ženo, malaksaj!“ Oni su ushićeni mojom fizičkom snagom, a ja osećam da mi još stoje krila iz 1987. godine, kada je izašla pesma „Rođeni“ – otkrila je pevačica.

„Ili ludak ili mali genijalac!“

Njena kreativnost, čini se, ima korene još u najranijem detinjstvu. Kao petogodišnja devojčica nije podnosila popodnevno spavanje, jer bi joj se upravo tada u glavi otvarala najneobičnija pitanja o svetu i životu.

– Najviše sam mrzela kada me strpaju u krevet na popodnevnu dremku. Tada bi kretale najluđe misli: kakav je svet, je li okrugao ili kocka, gde duša putuje, ne može čovek da umre... Dete koje tako razmišlja mora da bude ili ludak ili mali genijalac. Ja sam tu svoju moć razmišljanja pretočila u kreativnost. Inspiracije uvek ima, ideja uvek ima, a okružena sam ljudima kojima verujem i koji su ultra-mega-giga kreativni – rekla je Kaliopi.

„Da sad počinjem, opet bih uz svog Romea!“

Osvrćući se na muzičku industriju danas, priznaje da bi, kada bi tek započinjala karijeru, sigurno poželela da uz sebe ima jednog Romea. Ipak, nije sigurna kako bi se snašla u današnjim okolnostima, jer smatra da je mnogo teže opstati na poziciji koju je ona izgradila tokom decenija.

Muzički karavan na prostorima bivše Jugoslavije

Pevačica je nedavno pokazala i drugačiju stranu svog muzičkog izraza, nastupajući u akustičnom izdanju, koje za nju predstavlja izlazak iz zone komfora. Projekat je osmišljen tako da u svakoj zemlji nekadašnje Jugoslavije pripreme poseban muzički kolaž, sastavljen od pesama koje su obeležile šezdesete, sedamdesete i ranije decenije.

Sve je počelo u Skoplju, u Makedonskoj filharmoniji, gde su prvi put nastupili potpuno uživo, bez oslanjanja na uobičajenu koncertnu produkciju.

– Sada se vraćamo iz Bosne i Hercegovine, gde smo svirali u Sarajevu, Tuzli i Bijeljini. To su pesme koje svi znamo, od Čole, Vajte, Ambasadora, Kemala Montena... A u Beogradu imamo potpuno drugačiji repertoar – objasnila je pevačica.

Sin je skoro uvek u prvom redu

Posebno mesto u njenom životu i karijeri zauzima podrška sina, koji je, kako ponosno ističe, na njenim nastupima uvek u prvom redu. Njegovo prisustvo joj mnogo znači, a podrška najbližih očigledno je jedan od važnih oslonaca u karijeri koja traje već pola veka.

Povezane vesti