Labudovi su među najprepoznatljivijim pticama na svetu. Kao najveći članovi porodice pataka, gusaka i labudova, ističu se veličinom, gracioznim pokretima i dugim vratom. 
 

1. Labudovi umeju i da lete i da plivaju

Iako su krupne ptice, labudovi su veoma vešti letači. U zavisnosti od vrste i uslova, mogu da dostignu brzinu od oko 80 do 110 kilometara na sat. Njihova velika krila omogućavaju im da prelaze znatne udaljenosti, često leteći u formaciji u obliku slova V.

Odlično se snalaze i u vodi, gde plivaju zahvaljujući snažnim nogama i prstima povezanim plovnom kožicom.

2. Postoje i crni labudovi

Iako se labudovi najčešće povezuju s belim perjem, postoje i crni labudovi. Ova vrsta potiče iz Australije, a može se naći i na Novom Zelandu i u drugim delovima sveta gde je unesena.

Crni labudovi prepoznatljivi su po tamnom perju i crvenom kljunu. Mogu da se pare s belim labudovima, iako takva ukrštanja nisu uobičajena u prirodi.

Ilustracija; Foto: muratart/Shutterstock

3. Pojedini labudovi u Velikoj Britaniji tradicionalno pripadaju kruni

U Velikoj Britaniji postoji dugogodišnja tradicija prema kojoj britanski monarh ima posebna prava nad labudovima nemcima na pojedinim delovima Temze. Međutim, nije tačno da su svi labudovi u zemlji vlasništvo krune.

Ova tradicija povezana je s ceremonijom poznatom kao Swan Upping, tokom koje se labudovi popisuju i obeležavaju. Običaj potiče iz vremena kada su labudovi smatrani vrednom hranom koja se služila na svečanim gozbama.

4. Labudovi često ostaju s istim partnerom godinama

Labudovi su poznati po tome što stvaraju dugotrajne partnerske veze. Mnogi parovi ostaju zajedno godinama, a ponekad i do kraja života. Zajedno grade gnezdo, brinu o jajima i podižu mladunce.

Ipak, nisu svi labudovi doživotno verni jednom partneru. Ako par ne uspe da se razmnoži ili jedan partner ugine, može doći do razdvajanja i stvaranja nove veze.

Ilustracija; Foto: Jane Rix/Shutterstock

5. Tokom sezone parenja mogu biti veoma agresivni

Iza njihovog mirnog izgleda krije se izražen teritorijalni instinkt. Tokom sezone parenja labudovi mogu agresivno da brane gnezdo, partnera i mladunce od ljudi i drugih životinja koje smatraju pretnjom.

U takvim situacijama šište, šire krila i pokušavaju da oteraju uljeza. Zbog svoje veličine i snage mogu da budu opasni ako im se neko previše približi, pa je najbolje posmatrati ih iz daljine.

6. Hranu najčešće traže u vodi

Labudovi se uglavnom hrane vodenim biljkama, algama i drugim biljnim materijalom. Često zaranjaju glavu i dugi vrat ispod površine kako bi došli do hrane koja raste na dnu plićih voda.

Mogu da jedu i travu na kopnu, a u zavisnosti od vrste i dostupnosti hrane, njihov jelovnik može da obuhvati i sitne vodene životinje. Njihova ishrana prilagođena je staništu u kojem žive.

7. Labudovi ponekad stoje na jednoj nozi

Ako vidite labuda kako stoji na jednoj nozi, nema razloga za zabrinutost. Takvo ponašanje uobičajeno je kod mnogih ptica i pomaže im da sačuvaju telesnu toplotu, naročito kada miruju u hladnijim uslovima.

Drugu nogu privlače uz telo i skrivaju u perju, čime smanjuju gubitak toplote. Mogu tako da stoje ili odmaraju duže vreme.

8. Jedan roditelj može sam da brine o mladuncima

Mužjak i ženka labuda najčešće zajedno brinu o potomstvu. Dok ženka obično provodi više vremena na jajima, mužjak često čuva teritoriju i gnezdo. U zavisnosti od okolnosti, oba roditelja mogu da učestvuju u inkubaciji.

Ako jedan roditelj ugine ili nestane, drugi može da nastavi da brine o jajima i mladuncima samostalno. To nije lak zadatak, ali pokazuje koliko je roditeljska briga važna za opstanak mladih labudova.

9. Labudovi odlučno štite svoje mladunce

Labudovi su veoma zaštitnički nastrojeni prema svojim mladuncima, koji se nazivaju labudići. Kada osete opasnost, odrasle ptice mogu da šište, šire krila i jurnu prema potencijalnom napadaču.

U odbrani potomstva učestvuju i mužjak i ženka. Labudići u prvim mesecima života zavise od roditelja, koji ih vode do hrane i štite od predatora.

10. Labudovi imaju veliki apetit

Zbog svoje veličine, labudovima je potrebno dosta hrane. Odrasli primerci pojedinih vrsta mogu da teže više od 13 kilograma, a količina hrane koju dnevno unose zavisi od vrste, godišnjeg doba i nivoa aktivnosti.

Najčešće se hrane u plitkim vodama i močvarnim područjima, gde pronalaze vodene biljke i drugu dostupnu hranu. Takva staništa pružaju im hranljive materije neophodne za održavanje telesne mase i podizanje mladunaca.

Povezane vesti