Upravo takvo iskustvo nudi kineski grad Čongćing, gde putnici u vozu ulaze unutar stambene zgrade. Jednošinska pruga ulazi direktno u devetnaestospratnicu, zaustavlja se na stanici Liziba, koja zauzima prostor od šestog do osmog sprata, a zatim izlazi na drugoj strani. 

Ljudi žive i iznad i ispod pruge, a merenja pokazuju da buka u stanovima ne prelazi oko 60 decibela, što je približno glasnoći mašine za pranje sudova. Zgrada i stanica su izgrađene istovremeno, a noseći stubovi pruge sakriveni su u nižim spratovima. Tako se dve konstrukcije uopšte ne dodiruju, a razmak između njih iznosi svega dvadeset centimetara. 

Voz se kreće na gumenim točkovima, dok vagoni imaju vazdušno ogibljenje koje sprečava prenošenje vibracija na zidove. Zbog ovog neobičnog prizora turisti iz celog sveta okupljaju se na vidikovcu pored ulice.

Prvenac u Diznilendu

Sličan arhitektonski trik zapravo je mnogo stariji nego što bi se moglo pomisliti. U američkom Disney Worldu jednošinska pruga prolazi direktno kroz hotel Contemporary još od 1971. godine. Taj hotel bio je jedan od prva dva koja su otvorena zajedno sa zabavnim parkom. Voz ulazi u visoku zgradu u obliku slova A i prolazi kroz glavni hol na četvrtom spratu, pa gosti liftom mogu da siđu iz svojih soba pravo do perona. 

Čitav hol ukrašen je ogromnim mozaikom umetnice Meri Bler, visokim 27 metara. Prema rečima ljubitelja parka, u njemu se krije čak i koza sa pet nogu. Hotelske sobe sastavljene su od unapred izrađenih delova koje je fabrika proizvela, a zatim ih je dizalica podigla na predviđeno mesto.

Autoput „u košnici“

U japanskoj Osaki građevinski poduhvat ide još dalje – arhitekte su autoput sprovele čak kroz poslovnu zgradu. Šesnaestospratna kula Gate Tower Building završena je 1992. godine, a automobili prolaze kroz peti, šesti i sedmi sprat. Vlasnici zemljišta odbili su da ga prodaju, pa su se posle pet godina pregovora sa nadležnima za puteve dogovorili o kompromisu: autoput će prolaziti kroz zgradu. 

Foto: Didier ZYLBERYNG / Alamy / Profimedia

Izlaz sa autoputa Hanshin zvanično „iznajmljuje” tri sprata u objektu i na informativnoj tabli pored ulaza naveden je kao zakupac. Liftovi preskaču te spratove i voze direktno sa četvrtog na osmi. Autoput pritom uopšte ne dodiruje zgradu, jer se oslanja na sopstvene stubove koji se nalaze pored nje. Zgrada je dodatno opremljena snažnom zvučnom izolacijom, a među lokalnim stanovništvom poznata je pod nadimkom „Košnica”.

Pruga koja visi

U japanskom gradu Čiba jednošinska pruga visi ispod šina, umesto da se kreće po njima. Najduži sistem te vrste na svetu dug je 15,2 kilometra, ima dve linije i osamnaest stanica. Ginisova knjiga rekorda priznala ga je 2001. godine kao najduži viseći jednošinski sistem na svetu. 

Prva deonica počela je da saobraća 28. marta 1988, dok je ostatak završen tek 1999. godine. Voz se ljulja iznad ulica i krovova kuća, a putnici kroz prozore posmatraju raskrsnice ispod sebe. Ipak, najduža jednošinska mreža na svetu, bez obzira na vrstu, nalazi se u kineskom Čongćingu. Duga je 87,7 kilometara, odnosno gotovo šest puta više.

Najviša železnička stanica u Evropi

Potpuno drugačiji izazov za hrabre predstavlja voz u švajcarskim Alpima. Ideju o izgradnji železnice do vrha dobio je industrijalac Adolf Gajer-Celer, koji je 1894. godine dobio koncesiju. Gradnja je počela 1896. i trajala šesnaest godina. Rudari su tunel probijali dinamitom, a radove su pratili štrajkovi, eksplozije i finansijske poteškoće. Pruga je otvorena devet godina kasnije nego što je bilo planirano, 1. avgusta 1912. godine, na švajcarski državni praznik.

Ilustracija; Foto: Gaspar Janos/Shutterstock

Od ukupno devet kilometara trase, čak 7,3 kilometra prolaze kroz tunel ispod planina Ajger i Menh. Voz se nakratko zaustavlja kod panoramskih prozora na lokacijama Ajgervand i Ajsmer, što znači „More leda“, a završava vožnju na stanici Jungfraujoh, na nadmorskoj visini od 3.454 metra. To je najviša železnička stanica u Evropi. Putnici izlaze unutar planine, odakle mogu da izađu pravo na glečer. Putovanje koje je 1912. trajalo sat i petnaest minuta danas od stanice Klajne Šajdeg traje svega 25 minuta.

Pijačna linija

Najluđi prizor ipak nudi tajlandski Me Klong, gde voz nekoliko puta dnevno prolazi pravo kroz pijacu. Pijaca je duga oko stotinu metara i nalazi se približno osamdeset kilometara jugozapadno od Bangkoka. Postojala je i pre izgradnje železničke pruge, pa su se prodavci jednostavno prilagodili šinama kada su ih graditelji oko 1905. godine doveli do grada. 

Foto: Nathalie Jamois / Zuma Press / Profimedia

Tajlanđani je zovu Talat Rom Hup, što znači „pijaca sklopivih suncobrana“. Naziv je dobila po prizoru koji se ponavlja svaki put kada naiđe voz: čim se oglasi sirena, prodavci brzo sklapaju nadstrešnice i pomeraju gajbe, cerade i stolove. Voz polako prolazi tik uz ljude, a čitav prizor traje manje od deset minuta. Čim nestane, trgovci vraćaju sve na svoje mesto i prodaja se nastavlja. Većinu kupaca čine lokalni stanovnici koji svakodnevno kupuju svežu ribu i povrće, dok turisti čekaju upravo trenutak kada se pijaca zatvori pred vozom, a odmah nakon njegovog prolaska ponovo otvori.

Povezane vesti