Dok se mnogi kunu u romantične sastanke i putovanja iz snova, neki parovi dostižu vrhunac intimnosti odmah nakon sukoba. Zašto je to tako?

Zašto neki parovi toliko vole da se svađaju i zašto se mnogi osećaju još povezanije nakon svađe? Iza toga stoji složen psihološki obrazac, ali se posebno ističu dva razloga koja, piše Psychology Today, otkrivaju odgovor na ova pitanja.

Anksiozni stil vezivanja

Teorija vezanosti, koja proučava kako ljudi formiraju i održavaju veze, može da objasniti zašto. Oni posebno ističu anksiozni stil vezanosti. Ljudi s višim anksioznim stilovima vezanosti češće prijavljuju veći percipirani intenzitet sukoba, doživljavaju više emocionalne patnje tokom nesuglasica i vide sukob kao pretnju sigurnosti veze.

Pojedinci s anksioznim stilom vezanosti, koji karakteriše strah od napuštanja i potreba za stalnom potvrdom, često se odlučuju za sukob kao neobičan način postizanja bliskosti.

Ilustracija; Foto: Dejan Sarec/Shutterstock

Ako veza preživi žustre rasprave, to služi kao "dokaz" da je njihova veza jaka. To stvara začarani krug u kojem se sukob čini kao jedini siguran način za postizanje emocionalne harmonije koju toliko očajnički žele.

Privremeno olakšanje, ali ne i dugoročno rešenje

Iako ova dinamika pruža privremeno olakšanje, ona takođe stvara uznemirujući ciklus. U njemu, kako ističe Psychology Today, sukob postaje jedini siguran način da se postigne emocionalno usklađivanje i pažnja za kojim anksiozno vezane osobe žude. Sama svađa, iako bolna, garancija je da će se njihov partner na kraju usredotočiti na njih s intenzivnom brigom i fokusom.

Kada mozak oseti pretnju, poput svađe, u nama se pokreću procesi koji nastoje da ponovo uspostave bliskost. U tom kontekstu, fizička intimnost postaje brz i efikasan mehanizam popravka, aktivira centar za nagrađivanje u mozgu i smanjuje reakcije na stres. Uprkos takvoj funkcionalnosti, ovo je izuzetno nezdravo na duge staze.

Pogrešno pripisivanje uzbuđenja

Još jedan mehanizam koji je istakao časopis Psychology Today je pogrešna atribucija uzbuđenja. Kada pojedinci dožive pojačano fiziološko uzbuđenje - poput ubrzanog rada srca ili aktivacije simpatičkog nervnog sistema - mogu da pripišu ovo stanje pogrešnim faktorima.

Na primer, dobro poznata studija u časopisu Journal of Personality and Social Psychology otkrila je da su osobe koje su bile fiziološki uzbuđene (kroz vežbanje) pozitivnije ocenile atraktivnog kolegu nego kontrolnu grupu. Iako se ovaj rani rad prvenstveno fokusirao na privlačnost u kontekstu veze, osnovni mehanizam intenzivne fiziološke aktivacije koji se pogrešno tumači kao emocionalno uzbuđenje vrlo je relevantan za intenzivne osećaje naklonosti nakon sukoba u dugoročnim vezama.

Povezane vesti