Žene lošije spavaju pored partnera, muškarci bolje, tvrdi studija koju je sprovela grupa austrijskih naučnika.

Spavanje u istom krevetu sa partnerom danas se smatra gotovo podrazumevanim delom partnerskog života. Ipak, naučnici upozoravaju da zajedničko spavanje može imati različite efekte na muškarce i žene, posebno kada je reč o kvalitetu i strukturi sna.

Istraživanje objavljeno u naučnom časopisu Sleep and Biological Rhythms pokazalo je da prisustvo partnera tokom noći može negativno uticati na san žena, dok muškarcima zajedničko spavanje uglavnom prija.

Istraživanje sprovedeno u stvarnim uslovima

U istraživanju je učestvovalo 10 zdravih heteroseksualnih parova u stabilnim vezama. Učesnici su tokom istraživanja provodili najmanje 10 noći spavajući sami i najmanje 10 noći spavajući zajedno.

Njihov san praćen je tokom 28 dana, i to u njihovim domovima, kako bi uslovi bili što prirodniji. Naučnici su koristili aktigraf, uređaj koji registruje pokrete tokom sna, kao i dnevnike spavanja u koje su učesnici beležili kako su spavali i kako su se osećali nakon buđenja.

Istraživači su zatim upoređivali efikasnost sna i subjektivni osećaj kvaliteta spavanja u zavisnosti od toga da li su učesnici noć provodili sami ili sa partnerom.

Žene spavaju nemirnije kada partner legne pored njih

Rezultati su pokazali da je zajedničko spavanje imalo negativan efekat na san žena.

To se videlo i u objektivnim merenjima, koja su pokazala slabiju efikasnost sna, ali i u subjektivnim procenama. Žene su prijavljivale da lošije spavaju i da im je kvalitet buđenja slabiji kada dele krevet sa partnerom.

Zanimljivo je da se*sualni kontakt pre spavanja ublažava ovaj negativan subjektivni doživljaj. Drugim rečima, žene su nakon intimnog odnosa imale bolji osećaj u vezi sa svojim snom, iako objektivna merenja nisu pokazala da je njihov san zbog toga zaista postao kvalitetniji.

Dakle, telo je reklo jedno, a utisak nakon buđenja drugo. Čovečanstvo je, očekivano, uspelo da zakomplikuje i spavanje.

Muškarcima više prija da spavaju s voljenom osobom

Kod muškaraca je situacija bila gotovo obrnuta.

Kada su spavali sami, muškarci su svoj kvalitet sna ocenili lošije nego žene. Međutim, kada su spavali zajedno sa partnerkom, njihov subjektivni osećaj kvaliteta sna povećao se i dostigao nivo koji su prijavljivale žene.

Ovaj efekat postojao je bez obzira na to da li je bilo se*sualnog kontakta.

Kada je reč o objektivnim merenjima, prisustvo partnerke nije smanjivalo efikasnost sna kod muškaraca. Izuzetak je bio kada je došlo do se*sualnog kontakta, nakon čega je efikasnost sna kod muškaraca bila nešto niža.

Da li partneri zaista „spavaju u istom ritmu“?

Istraživači su analizirali i fragmentaciju sna, odnosno koliko se san tokom noći prekida i koliko se partneri pomeraju i bude.

Nisu pronašli dokaze da partneri tokom pojedinačnih noći značajno usklađuju odstupanja od svog uobičajenog nivoa aktivnosti. To znači da činjenica da dvoje ljudi spavaju u istom krevetu ne znači nužno da će njihov san postati sinhronizovan.

Drugim rečima, možete biti zagrljeni, a vaši mozgovi i tela i dalje vode sasvim odvojene „noćne smene“.

Zašto žene i muškarci različito reaguju?

Autori istraživanja smatraju da bi razlike između muškaraca i žena mogle biti povezane sa specifičnim obrascima ponašanja koji su oblikovani kulturnim normama i roditeljskim ulogama.

Kod žena bi sklonost ka lakšem i osetljivijem snu mogla biti povezana sa brigom o deci. Majke su tradicionalno bile te koje tokom noći reaguju na plač, pokrete i potrebe deteta, što bi moglo doprineti većoj osetljivosti na zvuke i pokrete tokom spavanja.

Kod muškaraca bi, sa druge strane, pozitivniji efekat zajedničkog spavanja mogao biti povezan sa ljudskom potrebom za spavanjem u grupi i osećajem sigurnosti koji pruža prisustvo partnera.

Ipak, važno je naglasiti da je istraživanje sprovedeno na veoma malom uzorku od samo 10 parova, pa rezultate ne treba posmatrati kao univerzalno pravilo za sve muškarce i žene.

Zajednički krevet nije obavezan test ljubavi

Iako rezultati pokazuju zanimljive razlike, oni ne znače da bi parovi trebalo automatski da počnu da spavaju odvojeno.

Kvalitet sna zavisi od brojnih faktora, uključujući hrkanje, različito vreme odlaska na spavanje, pomeranje tokom noći, temperaturu u sobi, navike i individualne potrebe.

Zato odvojeni kreveti ne moraju da budu znak problema u vezi. Ponekad su samo vrlo praktičan način da dvoje ljudi koji se vole konačno prestanu da se međusobno bude u tri ujutru. Intimnost se, srećom, ne meri brojem centimetara između dva jastuka.

Povezane vesti