Petra je na rođenju imala svega 680 grama, tri meseca provela je u inkubatoru, a ukupno četiri meseca na neonatologiji. Danas je vesela dvanaestogodišnjakinja koja se više ne stidi svog početka, već je ponosna na to što je borac.

Posle devet dana videla bebu

Za Anu je period nakon prevremenog porođaja bio izuzetno stresan i težak. Devet dana provela je u GAK „Narodni front“, a posebno joj je teško palo kada je sa intenzivne nege premeštena na odeljenje na kojem su bile i druge porodilje. Dok su ostale majke dobijale svoje bebe na podoj, ona nije mogla da bude uz Petru.

Devetog dana, na sopstveni zahtev, napustila je bolnicu i prvi put otišla da vidi ćerku.

Kada je ušla na odeljenje, dozvolili su joj da stavi ruku na Petru. Devojčica je reagovala na majčin dodir, a taj trenutak Ana nikada nije zaboravila.

Mislila da svaki dodir može da naškodi bebi

„Koža joj je bila providna. Mislila sam da svaki moj dodir može da joj naškodi. Kasnije sam naučila koliko je kontakt koža na kožu blagotvoran i koliko se praktikuje u svetu“, priseća se Ana.

Tokom naredna četiri meseca najvažnije joj je bilo da svakodnevno čuje da je Petra stabilno. Uprkos strahu i neizvesnosti, Ana ističe da za lekare i medicinske sestre koji su brinuli o njenoj ćerki ima samo reči hvale, zbog njihove posvećenosti i brige.

Danas im se Petra, kada god ih sretne ili poseti, rado zahvali i zagrli ih.

Od stida do ponosa: „Više se ne krijem, ponosna sam što sam borac“

Petra je odrastala uz saznanje da je rođena mnogo pre termina i da je od prvih dana života morala da se bori. Ipak, nije uvek bilo lako prihvatiti tu činjenicu.

„Ranije me je bilo sramota, a sada sam ponosna na sebe“, poručuje Petra.

Ni priče o njenom izgledu više joj ne predstavljaju problem. Ljudi je često pitaju šta joj je sa nosom, a ona im jednostavno objasni da je prevremeno rođena. Nakon toga, kako kaže, ta tema više nije predmet razgovora.

Ana je danas veoma ponosna na ćerku, ali i Petra je naučila da bude ponosna na samu sebe.

Podrška roditeljima koji prolaze kroz isto iskustvo

Svoje iskustvo Ana je odlučila da pretvori u podršku drugim porodicama koje se suočavaju sa prevremenim rođenjem deteta. Zato joj je Udruženje „Mali div“ izuzetno važno.

Roditelji koji su prošli kroz sličnu situaciju, ističe, najbolje razumeju strahove, neizvesnost i svakodnevne izazove sa kojima se suočavaju porodice prevremeno rođenih beba. Njihova podrška često je neprocenjiva.

Kada je reč o unapređenju uslova za boravak roditelja uz prevremeno rođene bebe, Ana smatra da bi jedan od važnih koraka bilo produžavanje vremena poseta.

Nula odvajanja od mame

U svetu se sve više teži modelu „nula odvajanja“, koji podrazumeva da majka i beba budu zajedno 24 sata dnevno, ali je za takav sistem neophodno obezbediti dovoljno medicinskog osoblja.

Ana smatra i da o prevremeno rođenim bebama i njihovim porodicama treba govoriti tokom cele godine, a ne samo povodom Svetskog dana prevremeno rođenih beba.

A Petra danas ima jednostavnu, ali važnu poruku za sve mlade koji su, poput nje, na svet došli mnogo pre očekivanog termina: ne treba da se stide svog početka, već da budu ponosni na sebe i na sve što su prošli.

Poslušajte ovu zanimljivu životnu priču u videu.

Povezane vesti