Novinarka Eliza Leoneli priseća se da se jedan od nezaboravnih trenutaka u njenoj dugoj karijeri dogodio u junu 1989. godine, kada je sa ekipom otputovala u Memfis, u Tenesiju, na premijeru filma „Great Balls of Fire“, i razgovore sa novinarima sa rediteljem Džimom Mekbrajdom, Denisom Kvejdom i samim Džerijem Lijem Luisom, legendarnim muzičarem i revolucionarnim pijanistom.

Tom prilikom posetili SU i studio Sun, u kojem su lokalni umetnici poput Elvisa Prislija, Džonija Keša, Roja Orbisona, Bi Bi Kinga, Džerija Lija Luisa i drugih snimali svoje hitove, kao i Grejslend, kuću i muzej Elvisa Prislija.

Film se bavio kratkim periodom u životu Džerija Lija Luisa, između 1956. i 1958. godine, kada su njegovi prvi hitovi, „Whole Lotta Shakin’ Goin’ On“ i „Great Balls of Fire“, doveli u pitanje status Elvisa Prislija kao kralja rokenrola.

Njegova karijera doživela je nagli prekid kada se, u 22. godini, oženio svojom trinaestogodišnjom rođakom Majrom (koju u filmu igra Vinona Rajder), i to pre nego što se razveo od svoje druge supruge.

Životna priča koja ne može da stane u jedan film

Reditelj Džim Mekbrajd objasnio je: „Čitava životna priča Džerija Lija Luisa prevelika je da bi stala u jedan film, pa smo odlučili da se usredsredimo na dva najvažnija elementa: njegov rani muzički uspeh i dirljivu ljubavnu priču sa Majrom.“

Scenario je zasnovan na autobiografskoj knjizi Majre iz 1982. godine, „Great Balls of Fire: The Uncensored Story of Jerry Lee Lewis“.

Mekbrajd je rekao: „Majrina knjiga možda nije književno remek-delo, ali puna je zaista zanimljivih detalja. Priču doživljavate očima osobe koja je bila tamo. To je istinit prikaz njenog života sa Džerijem, u kojem se dogodilo mnogo užasnih stvari, ali ona se izuzetno trudi da nam pomogne da ga razumemo. Posmatra ga kroz prizmu ljubavi i brige.“

Mekbrajd je o svom filmu, koji nije realističan dokumentarac, već više nalikuje na fantastični mjuzikl, rekao:

„Karijeru sam započeo snimajući dokumentarce i znam da, koliko god se trudili da budete iskreni, na kraju uvek izneverite osobu o kojoj snimate film. Zato smo došli na ideju da napravimo stilizovan film, a ne naturalistički istorijski dokumentarac, u kojem je sve bilo malo jednostavnije, smelije, dramatičnije i veće od života. Muzika pokreće čitav film. Ona nije samo dekoracija, već sredstvo dramskog izražavanja i pripovedanja, potpuno utkana u film.“

Denis Kvejd: „Takav lik ne možete izmisliti“

Denis Kvejd rekao je da je bio oduševljen prilikom da igra tako izuzetnog muzičara, koji je u to vreme još bio živ i aktivan.

„Odmah sam prihvatio priliku da igram Džerija Lija Luisa. Takav lik ne možete izmisliti. On je virtuoz, mogao bi da se meri sa bilo kojim pijanistom 20. veka, može da svira bilo šta. Igrati ga bilo je kao penjati se na planinu. Kada ste na pola puta, pogledate gore i shvatite da je planina postala dvostruko veća. Nikada nisam toliko naporno radio na nekoj ulozi, niti sam se ikada više zabavljao“, rekao je Kvejd.

Što je Elvisu glatko „prošlo“, Džeriju Li Luisu je uništilo karijeru

Kvejd je objasnio zašto je brak Džerija Lija Luisa sa trinaestogodišnjakinjom 1958. godine izazvao takvu kontroverzu, iako je Elvis Prisli, koji je tada imao 23 godine, iste godine upoznao četrnaestogodišnju Prisilu, dok je služio vojsku, a ona se kasnije preselila kod njega u Grejslend.

„Elvis se nije oženio Prisilom. Ona je pohađala katoličku srednju školu u Memfisu, a on je odradio sjajan posao u odnosima s javnošću, pa se o njemu pisalo povoljno. Džeri Li je mislio da je nedodirljiv. Upozoravali su ga pre nego što je otišao na turneju u Englesku, tako da je, kada su ga novinari pitali na aerodromu, mogao jednostavno da porekne sve. Ali on je rekao: ’Da, ovo je moja mala nevesta.’ Njegovi postupci pokazuju da je zaista voleo Majru. Bio je otvoreniji u vezi sa njihovom ljubavnom pričom i nije video ništa loše u tome, pa je stao iza onoga u šta je verovao i zbog toga bio razapet. Ljudi su se tada plašili rokenrola, nazivali su ga đavoljom muzikom i tražili nekoga koga će razapeti.“

I nakon kraha karijere, klavir i pevanje su ga činili srećnim

Nakon što ga je štampa u Engleskoj doslovno razapela, karijera Džerija Lija Luisa doživela je strmoglav pad. Ipak, on je bio srećan jer je i dalje voleo da svira klavir i peva.

Kvejd je rekao: „Za Džerija je period prikazan u filmu bio najsrećnije doba njegovog života. Bio je dečak iz Luizijane koji je dobio priliku da radi ono što najviše voli. Imao je dvadeset godina i proživljavao je najlepše trenutke svog života.

Sve loše stvari, droga i alkohol, došle su kasnije, nakon slomljenog srca zbog fijaska na turneji po Engleskoj. Problem je u tome što je teško nositi se sa uspehom kada si mlad. Pretpostavljam da te on iskvari, a to nema nikakve veze sa sviranjem muzike.

Nakon tog debakla, od zarade od 10.000 dolara po večeri spao je na 100 dolara, koje je delio na četiri dela. Ali ono što je kod njega divno jeste to što nikada nije prestao da svira. On jednostavno voli da svira. On je zabavljač, bilo da je u prostoriji jedna osoba ili njih 10.000.“

Zašto su ga prozvali Ubica

„Bilo je neverovatno upoznati samog Džerija Lija Luisa, tada 53-godišnjaka, i gledati ga kako svira klavir i peva „Great Balls of Fire“ u hotelskoj sali u kojoj su se održavali intervjui“, piše Eliza Leoneli, prisećajući se ključnih momenata tog upoznavanja.

I dalje je bio u punoj formi, a za filmsku muziku ponovo je snimio sve svoje pesme.

Ovako je objasnio kako je dobio nadimak „The Killer“ (Ubica):

„Taj nadimak potiče još iz mojih osnovnoškolskih dana, kada sam bio dete. Jedan moj prijatelj počeo je tako da me zove. To je veoma uobičajen nadimak u našem kraju. I ja svakoga zovem Ubica. Kada sam 1972. godine snimio pesmu ’Chantilly Lace’, rekao sam: ’Ovde govori Ubica’, pa su me tokom karijere povezivali s tim nadimkom. Što se tiče toga da li sam ubica, nikada nikoga nisam ubio.“

Hteo da zaseni Čaka Berija, pa ga uhapsili

Luis se osvrnuo i na događaj prikazan u filmu, kada je morao da nastupi pre Čaka Berija, iako je želeo da bude poslednji izvođač večeri. Nakon nastupa zapalio je klavir.

„To se zaista dogodilo. Verovatno je to bila najgluplja greška koju sam ikada napravio u životu. Šerifu se to nimalo nije dopalo. To je bilo najbliže što sam se u mladosti ikada našao zatvorskim rešetkama i zaista sam se uplašio. Želeo sam da zasenim Čaka Berija, ali sam se našao u veoma neprijatnoj situaciji.“

Elvis mu otvorio mnoga vrata

Govorio je i o svom odnosu sa Elvisom Prislijem u ranim godinama, dok su obojica živeli u Memfisu.

„Verovatno je bio ljubomoran na mene, a i ja sam u početku bio ljubomoran na njega, ali nam to nije donelo ništa dobro, jer smo obojica bili dobri pevači. Bio je dve ili tri godine ispred mene i otvorio mi je mnoga vrata u karijeri.

Na kraju smo postali bliski prijatelji, zajedno smo proveli neke divne trenutke i zaista mi nedostaje. Nema sumnje da je bio veoma uspešan u onome što je radio i da je naporno radio da bi to postigao. Bilo bi veoma nepromišljeno da sam bio ljubomoran na njega. Elvis je jedan od najvećih zabavljača koje sam ikada poznavao.“

Džeri Li Luis je preminuo u 87. godini.

Povezane vesti