Robi Vilijams rođen je 13. februara 1974. godine u Stouku na Trentu, u Engleskoj. Odrastao je u radničkoj porodici, uz snažan uticaj oca koji je nastupao kao zabavljač, što je rano probudilo njegovu potrebu za scenom, pažnjom i potvrdom publike. Već u tinejdžerskim godinama bilo je jasno da poseduje harizmu, ali i nemir koji će kasnije obeležiti čitavu njegovu karijeru.

Počeci

Profesionalni proboj dogodio se početkom devedesetih, kada je postao član benda "Take That". Iako je grupa beležila ogroman uspeh, Robi Vilijams se teško uklapao u strogo kontrolisani imidž „idealnog dečačkog benda“. Javne tenzije, konflikti sa menadžmentom i sve izraženiji problemi sa alkoholom i drogama doveli su do njegovog odlaska iz grupe 1995. godine. Taj potez je u to vreme delovao kao karijerni rizik, ali se ispostavio kao prelomna tačka ka samostalnom identitetu.

Solo karijera

Solo karijera donela mu je globalnu slavu. Albumi "Life Thru a Lens", "I’ve Been Expecting You" i kasniji projekti učvrstili su ga kao jednog od najuspešnijih britanskih izvođača svoje generacije. Ipak, uspeh je pratio i niz poslovnih skandala. Bio je poznat po provokativnim nastupima, sukobima sa novinarima i kolegama, kao i po otvorenom preziru prema pravilima muzičke industrije. Sam je više puta govorio da ga je uspeh zatekao nespremnog i da je često imao osećaj da igra ulogu koju nije umeo da kontroliše.

Ljubavni život

Njegov ljubavni život godinama je bio pod lupom tabloida. Povezivan je sa brojnim poznatim ženama, a veze su često bile burne i kratkog daha. U intervjuima je kasnije priznao da mu je bliskost predstavljala problem i da je često sabotirao sopstvene odnose. Govoreći za "The Guardian", rekao je da je „stalno tražio nekoga ko će ga ispuniti, iako je znao da praznina nije spoljašnja, već unutrašnja“. Stabilnost je pronašao tek u braku sa Ajdom Fild, za koju je više puta izjavio da mu je donela osećaj sigurnosti koji ranije nije poznavao.

Zdravstveni problemi

Zdravstveni problemi predstavljaju jednu od najmračnijih, ali i najiskrenije obrađenih tema u njegovoj biografiji. Godinama se borio sa depresijom, anksioznošću, poremećajima ishrane i zavisnošću od psihoaktivnih supstanci. O tim borbama govorio je bez ulepšavanja. U intervjuu za The Guardian priznao je: „Bio sam funkcionalno lud. Imao sam sve što sam mislio da želim, a ipak sam želeo da nestanem.“

U dokumentarnoj seriji snimljenoj za "Netflix" otvoreno je govorio o kontrastu između spoljašnjeg uspeha i unutrašnjeg stanja, rekavši da je „ogroman aplauz spolja često bio u potpunom raskoraku sa prazninom iznutra“. Za BBC je dodatno objasnio da zavisnost nije bila hedonizam, već pokušaj opstanka: „Nisam uzimao drogu da bih se zabavljao, već da bih preživeo sopstvenu glavu.“ Zbog pogoršanja mentalnog stanja, u više navrata povlačio se sa scene kako bi se lečio i stabilizovao, što je izazivalo zabrinutost javnosti, ali i poštovanje zbog retke otvorenosti.

Novi list

Danas, Robi Vilijams često govori o važnosti mentalnog zdravlja i lične odgovornosti. Njegova biografija ostaje primer kako slava ne garantuje ispunjenje, ali i kako javno suočavanje sa sopstvenim slabostima može postati oblik snage. Upravo ta kombinacija ranjivosti i samosvesti učinila ga je relevantnim ne samo kao muzičara, već i kao simbol generacije koja je počela javno da govori o onome što se decenijama guralo pod tepih.

Povezane vesti