U pitanju je Al Dino koji se retko pojavljuje u javnosti, a pevač je sada pred kamerama otvoreno govorio o svojoj muzičkoj karijeri u kojoj je snimio mnoge hitove, koji se slušaju i dan-danas. Među njima je i pesma "Kopriva", po kojoj je nazvao i studijski album.

Iako je ova pesma postala vanvremenski hit, u početku nije zaživela kod publike.

- Kada je izašla "Kopriva" ništa se nije dešavalo. Sve je to bilo smešno. Tada su se slale SMS poruke na radio, a supruga i ja smo kupili kartice da se ne vidi da sam ja i poslali dve, tri poruke za muzičku želju, da se malo zavrti pesma - prisetio se Al Dino, nakon čega je pesma pronašla put do publike.

Pesma "Ničija", koju je otpelava Ana Bekuta, njegovih je ruku delo, a pevač je sada otkrio koja je simbolika ove numere.

- Simbolika te "Ničije" je da sam i ja ničiji. Ne volim da budem nečiji, ne volim da neko u moje ime priča, ni političke, a ni verske vođe. Ja sam ničiji - ističe Al Dino.

U njegovim pesmama jedan od najčešćih simbola je i majka, a pevač je otkrio zašto se baš ova reč niže u stihove pesama koje je pisao za sebe, ali i za svoje kolege.

- Jedinac sam, mamin sin, čekala me je osam godina. Svi na planeti vole majku - naglašava on.

Al Dino je odrastao u Jajcu, danas živi u Sarajevu, a ono što mu smeta jeste izraz koji su nam, kako kaže, doneli stranci, a to je multikultura.

- Jedan izraz koji meni strašno smeta, a koji su nam doneli stranci ovde posle zbivanja, jeste multikultura. Ne znam sad šta je multikultura kad se mešaju, na primer, tvoja i moja kultura. Tvoju kulturu kompletno znam i ti znaš moju, vic koji  ispričam biće ti smešan, živiš kao što i ja živim, a sukob kultura je, na primer, čovek iz Indonezije i ja. On krene na fakultet, mama mu ispeče skakavce ili roštilja zmiju, jede guštera. Kada sam živeo u Nemačkoj, njima je normalno da se moja mama, tata, moja žena, svekar, svekrva i ja skinemo goli i odemo u saunu. To ja ne mogu. E, to je sukob kultura - ističe pevač.

Al Dino je u razgovoru za "Exkluziv" otkrio zbog čega njegova muzika živi u kafanama i na privatnim proslavama u četiri zida, a ne na stadionima, dvoranama i top listama.

- Meni je grozno ako ne mogu da odem u samoposlugu ili na pijacu. Ima mojih kolega koji nisu prošetali centrom grada 20 godina, ne mogu od ljudi i slikanja. Ja bih se prošetao, bar bi se prerušio ako ništa drugo. Ne mogu bez običnog života - naglašava Al Dino, a njegovu priču možete pogledati u videu u nastavku teksta.

Povezane vesti