Zamislite da su vam ruke toliko ogromne da vam košarkaška lopta dođe kao igračka, a burma kao narukvica. Za Džefa Dejba iz Minesote, ovo nije fantazija, to je stvarnost. Njegova priča nije samo sportsko putovanje, to je primer kako jedinstvenost postaje supersila.

Detinjstvo: Misterija koju čak ni lekari nisu rešili

Džef je rođen 1963. godine, a sa osam godina, njegove ruke su već bile zapanjujuće velike. Zabrinuti zbog anomalije, roditelji su odveli sina u čuvenu kliniku Majo. Ali ni gigantizam (kada telo raste zbog viška hormona rasta) niti elefantijaza (uzrokovana parazitima) nisu potvrđeni. Lekari su bili zbunjeni: dečak je bio zdrav.

„Mora da je to bio dar odozgo“, šali se sada Džef.

Popaj modernog doba

U školi su ga zadirkivali kao „Popaja“ – crtanog mornara sa preuveličanim podlakticama. Ali Džef nije bio nesiguran. Naprotiv, u srednjoj školi je otkrio da je njegov „dar“ savršen za obaranje ruku. Njegova prva pobeda nad iskusnim sportistom Skotom Nortonom pokrenula je njegovu karijeru.

Uzlet, povreda i 26 godina van sporta

Osamdesetih godina prošlog veka, Dejb je bio zvezda u usponu obaranja ruku. Ali 1986. godine, na turniru „Over the Top“, slomio je desnu ruku. Povreda je bila toliko ozbiljna da se Džef povukao iz sporta. Neko vreme je radio kao mehaničar, upravljajući kranovima i kombajnima, a kasnije je našao posao za građevinsku kompaniju. Činilo se da je slava na pomolu.

Ali obaranje ruku mu je mnogo nedostajalno.

„Nedostajao mi je adrenalin, gomila koja viče tvoje ime“, priznaje Džef.  I posle 26 godina vratio se ovom sportu.

Međutim, njegova desna ruka se nikada nije potpuno oporavila, pa je morao da se takmiči sa levom.

„To je kao da ponovo učim da pišem“, rekao je kroz smeh, koji je opet počeo da se takmiči 2012. godine.

Ruši sve prepreke

Mnogi su sumnjali da li pedesetogodišnji sportista sa invaliditetom desne ruke može povratiti svoju nekadašnju slavu. Ali Dejb je pokazao da za njega ne postoji prepreka. Godine 2014. stigao je do finala Svetske lige u obaranju ruke (WAL), a 2015. godine osvojio je bronzu na turniru Severnog regiona. Potom je 2018. i 2019. godine osvojio je titulu šampiona Severne Amerike.

Njegov stil je mešavina sile i lukavstva.

„On koristi udicu kao anakonda koja polako davi svoj plen“, kaže WAL trener. Pa ipak, Džef retko trenira koristeći tradicionalne metode. Umesto da koristi tegove, on seče drva, kopa jarke i upravlja teškom opremom.

„Moja farma je najbolja teretana“, osmehuje se.

Brižni farmer

Kada Džef ne testira svoju snagu, on je brižni farmer. Na svom imanju od 10 hektara uzgaja stoku, brine o minijaturnim konjima i uzgaja šarane u jezeru.

„Volim zvuk njihovog prskanja — tako je smirujuće“, dodaje.

Prati ga skoro 2 miliona ljudi na TikToku

Dejb je takođe zvezda TikToka. Njegovi video snimci dobijaju milione pregleda: u jednom trenutku pokazuje kako mu ruka potpuno prekriva kuglu za kuglanje, a u sledećem se komično igra sa malom kantom za zalivanje.

„Ljudi kažu: 'Vau, ti si kao superheroj!' Ali ja samo živim život i uživam u onome što imam“, kaže Džef.

Tajna moći: Porodica i filozofija jednostavnosti

Džef je uveren da njegov uspeh nije samo u njegovim rukama. Njegova supruga, Džina, koja se zaljubila u njega na prvi pogled u baru pre 18 godina, uvek je uz njega.

„Bio je tako... ogroman! Ali njegove oči su sijale od dobrote“, seća se ona. Danas je Džina njegova najveća navijačica.

„Kada je čujem kako vrišti na takmičenjima, želim da pomerim planine“, priznaje Dejb.

On ne juri titule.

„Glavno je da je moja porodica ponosna i da Džina i ja možemo da putujemo“, kaže sportista.

Čak je i sam napravio sto za trening, iako je kasnije priznao:

„Bilo bi jeftinije da je naručio jedan! Ali sada je to moj talisman.“

Zašto je Džef Dejb uzor svima?

Naime, na delu je pokazao da:

1. Anomalija može biti prednost. Njegove ruke, koje su ga mogle učiniti izopštenikom, donele su mu slavu.

2. Godine nisu prepreka. Povratak sportu posle 50. godine? Može, samo ako zaista želiš!

3. Važno je ostati svoj. On ne pokušava da bude „kao svi ostali“ — njegova jedinstvenost je postala njegov brend.

„Ranije sam se stideo da gledam ljude u oči. Sada razumem: svi smo posebni. Samo treba da pronađeš svoju supermoć“, zaključuje Džef.

Povezane vesti