Sećanje na snove možda ima manje veze sa vašim navikama pre spavanja nego što mislite. Umesto toga, ono što radite tokom dana moglo bi biti ključno.

Ako ste se pitali zašto se ne sećate nijednog od svojih snova, niste sami. Oko 53 posto ljudi se seća snova, ali se može setiti samo „nekih detalja“, kaže istraživanje koje je sprovela kompanija za proizvode za spavanje „Purpl“. Od ispitanika, mala grupa – 14 posto – „seća se snova i jasno se seća većine detalja“, dok je 16 posto izjavilo da se uopšte ne seća snova.

Italijanski istraživači su nedavno krenuli da istraže zašto neki ljudi verovatnije pamte svoje snove od drugih, očigledno se nadajući da će u tom procesu saznati više o tome zašto uopšte sanjamo.

Objavljujući detalje svoje studije u časopisu „Communications Psychology“, istraživački tim – uglavnom predstavnik laboratorije istraživačke jedinice MoMiLab na IMT školi za napredne studije u Luki, Italija – prikupio je podatke o 217 odraslih učesnika (116 žena i 101 muškarca) starosti između 18 i 70 godina.

Učesnici studije su takođe morali da ispune sledeće kriterijume:

  • Redovni obrasci spavanja/buđenja
  • Morali su da spavaju šest do osam sati po noći
  • Bez dijagnoze problema ili stanja povezanih sa spavanjem
  • Bez skorašnje istorije zloupotrebe alkohola ili droga
  • Ne mogu uzimati lekove koji bi mogli uticati na obrasce spavanja

Učesnici su zamoljeni da odgovore na upitnike koji su uključivali njihov „stav prema snovima“, nivo anksioznosti, kvalitet sna i još mnogo toga. Zatim su im naloženi da snimaju glasovne zapise „sve što im je prolazilo kroz glavu neposredno pre nego što su se probudili, sve čega su se setili, svako iskustvo ili misao koju su imali pre buđenja“. Takođe su dobili uređaj za nošenje za praćenje obrazaca spavanja i buđenja.

Istraživači su takođe kontaktirali učesnike u naizgled nasumično doba dana kako bi ih zamolili da zabeleže o čemu su razmišljali 15 minuta ranije.

Zatim, nakon 15 dana, istraživači su testirali učesnike na brzinu obrade, podložnost kognitivnim smetnjama i epizodno, verbalno i vizuelno pamćenje.

Na kraju, istraživački tim je saznao da nekoliko faktora može potencijalno uticati na sećanje na snove:

Starost: Mlađi učesnici su se navodno više sećali svojih snova nego stariji učesnici – „beli snovi“, ili sećanje na san koje je bilo prisutno nakon buđenja pre nego što brzo izbledi, bili su češći kod starijih osoba.
Doba godine: Studija sugeriše da ljudi imaju veću verovatnoću da se sećaju snova u proleće nego zimi, potencijalno zbog promena u okruženju i cirkadijalnom ritmu.
Namerni pokušaj pamćenja snova: Takođe se pokazalo da ljudi koji pokušavaju da se sete svojih snova imaju veću šansu da se sećaju snova.

Možda najiznenađujuće je, međutim, to što rezultati studije sugerišu da ljudi koji sanjare imaju veću verovatnoću da se sećaju svojih snova. Jedno tumačenje ovog nalaza, prema studiji, jeste da osobe koje sanjare „mogu obratiti veću pažnju na svoja unutrašnja stanja i subjektivna iskustva“.

Ako se nadate boljem pamćenju snova (osim što sebi dozvoljavate da malo sanjarite), ne bi škodilo da držite dnevnik ili diktafon pored kreveta kako biste beležili sve misli kada se probudite.

Povezane vesti