Žene su zbog njega navodno padale u nesvest već u bioskopima, a Rudolf Valentino nije morao da izgovori ni jednu jedinu reč na filmu da bi njegove obožavateljke potpuno izgubile glavu. Italijanski imigrant prodornog pogleda za samo nekoliko godina osvojio je Holivud i stekao nadimke „Latin Lover“ i „Great Lover“. A kada je 23. avgusta 1926. iznenada umro u 32. godini, usledilo je nešto što tadašnji svet praktično još nije poznavao. Desetine hiljada skrhanih obožavalaca preplavile su ulice Njujorka, ljudi su padali u nesvest, razbijali izloge, a policija je imala pune ruke posla da situaciju stavi pod kontrolu. 

Rudolf Valentino rođen je 6. maja 1895. kao Rodolfo Pietro Filiberto Rafaele Guglielmi u Kastelaneti na jugu Italije. Godine 1913. otišao je u Sjedinjene Američke Države, gde njegovi počeci nisu ni izdaleka ličili na život holivudskog idola. Između ostalog, zarađivao je kao plesač, a postepeno je počeo da se pojavljuje i pred filmskim kamerama, najpre u manjim ulogama. Veliki preokret stigao je 1921. sa ratnom dramom "The Four Horsemen of the Apocalypse". Njegov senzualni tango postao je jedna od najslavnijih scena filma, a gotovo nepoznati glumac praktično se preko noći pretvorio u zvezdu svetskog formata.

Ubrzo je usledio film koji je od njega definitivno stvorio legendu – "The Sheik". Egzotični zavodnik prodornog pogleda izazvao je pravu pomamu među gledateljkama, a Valentino je postao prototip filmskog ljubavnika. Usledili su novi uspesi, među kojima su "Blood and Sand" (1922), "The Eagle" (1925) i "The Son of the Sheik" (1926). Poslednja dva filma ujedno su potvrdila da njegova ogromna popularnost ni posle nekoliko godina nije pokazivala znake slabljenja.

Valentino je za svoje vreme predstavljao neobičan tip muške zvezde. Bio je elegantan, pažljivo je vodio računa o svom izgledu, a na filmskom platnu delovao je senzualnije od klasičnih grubih američkih junaka. Upravo zbog toga žene su ga obožavale. Muškarci, međutim, nisu uvek bili toliko oduševljeni. Neki su mu se upravo zbog toga podsmevali, dok su kritičari napadali njegov izgled, pa čak i dovodili u pitanje njegovu muževnost. Kontroverze su, međutim, samo dodatno raspirivale njegovu slavu. Na njujorškoj premijeri filma "The Son of the Sheik" oko njega su se okupile hiljade ljudi, a obožavaoci su mu u gužvi doslovno kidali odeću. Svet šou-biznisa jednostavno još nije bio spreman za toliko uticajne i obožavane zvezde.

A onda je usledio potpuni šok. Valentino se 15. avgusta 1926. srušio u Njujorku i morao je hitno na operaciju. Lekari su, između ostalog, lečili perforirani čir na želucu i upalu slepog creva. U početku se činilo da će se oporaviti, ali njegovo stanje naglo se pogoršalo. Usledile su ozbiljne komplikacije i 23. avgusta 1926. Valentino je umro u 32. godini.

Njegova smrt izazvala je do tada gotovo neviđeno ludilo. Prema tadašnjim procenama, ispred pogrebnog zavoda u Njujorku okupilo se oko 100 hiljada ljudi. Masa je pokušavala da se probije unutra, ljudi su razbijali prozore, dolazilo je do sukoba sa policijom, a na ulice su morale da izađu desetine policajaca na konjima i dodatna policijska pojačanja. Pojavljivali su se čak i izveštaji o samoubistvima i pokušajima samoubistva očajnih obožavateljki. Glumica Pola Negri, koja je tvrdila da je bila verena za Valentina, srušila se pored njegovog kovčega.

Ni sahrana nije prošla bez pravog holivudskog spektakla. Pored kovčega su, na primer, stajali muškarci u uniformama italijanskih fašističkih crnokošuljaša, navodno kao počasna straža koju je poslao Benito Musolini. Tek kasnije se ispostavilo da su zapravo bili unajmljeni glumci. Posle ceremonije u Njujorku, Valentinov kovčeg vozom je prevezen preko Sjedinjenih Država do Kalifornije. Sahranjen je u Holivudu.

Ali smrt nije uništila njegovu legendu – upravo suprotno, zauvek ju je učvrstila. Valentino je otišao na samom vrhuncu slave, a njegov poslednji film "The Son of the Sheik" postao je simbolična završna tačka izuzetno kratke, ali spektakularno uspešne karijere. Nikada tako nećemo saznati da li bi jedna od najvećih zvezda nemog filma uspela da osvoji publiku i u eri zvučnog filma.

Sto godina nakon njegove smrti, Valentinovo ime i dalje ostaje simbol uspona Holivuda. Bio je jedna od prvih pravih zvezda koje je stvorilo filmsko platno, sa svime što danas povezujemo sa svetom slavnih: slavom, novcem, obožavaocima i ogromnim uticajem.

Njegovo nasleđe i danas se može pronaći čak i u medicini. Izraz Valentinov sindrom koristi se za stanje u kojem perforirani čir na želucu ili dvanaestopalačnom crevu izaziva simptome slične akutnoj upali slepog creva.

Povezane vesti