Psiholozi objašnjavaju da iza takvih ponašanja stoje različiti uzroci, od trauma i osećaja nepravde do potrebe za pripadanjem.

Čak i najpravedniji među nama ponekad posrnu. Svi smo donosili pogrešne odluke ili izgovorili reči zbog kojih smo kasnije zažalili. Iako to ponekad može biti teško, pokušaj razumevanja i opraštanja sebi i drugima od velike je važnosti jer takva ponašanja često proizlaze iz stresa, pritisaka i različitih životnih okolnosti.

Američki psiholog Kendra Kubala za "PsychCentral" ističe da svest o tome zašto dobri ljudi ponekad greše pomažeda se razvija sopstvena empatija i obazrivost, a navodi i sedam najčešćih faktora koji utiču na nečije loše postupke.

Prošle traume i teška životna iskustva

Prošlost snažno oblikuje naše sadašnje ponašanje, čak i kada toga nismo svesni. Nerazrešene traume mogu poput senke da prekriju našu prirodnu dobrotu. Na primer, neko ko je u detinjstvu doživeo zanemarivanje ili glad, kasnije može razviti nesigurne odnose ili preteranu potrebu za materijalnom sigurnošću. Takvo ponašanje ne proizlazi iz želje da se nekome naudi, već iz pokušaja da se ublaže stare rane.

Način preživljavanja

Kada se nađemo u bezizlaznim situacijama, instinkt preživljavanja može nadvladati naše vrednosti. Ako, na primer, osoba izgubi posao i suoči se s finansijskim slomom, pritisak i očaj mogu je navesti na postupke koje inače nikad ne bi odobrila, poput prevare ili krađe.

Potreba za pripadanjem

Čovek je društveno biće i prirodno traži prihvatanje. Ponekad želja da budemo deo grupe prevagne nad sopstvenim uverenjima. Tako se i dobronamerna osoba može upustiti u ogovaranje, iako zna da nije ispravno, samo kako bi se uklopila i osetila da pripada.

Nedostatak samosvesti

Ako nismo u dodiru sa sopstvenim osećanjima i vrednostima, lako nam se dogodi da reagujemo na način koji ne odražava ono u šta verujemo. Pod stresom ili u ljutnji možemo izgovoriti reči koje povrede druge, a tek kasnije shvatimo da smo zapravo na njih preneli sopstvenu bol.

Uverenje da cilj opravdava sredstvo

Ponekad ljudi, uvereni da deluju za veće dobro, nehotice donose odluke koje imaju neočekivane posledice. Na primer, neko može da opravda nanošenje štete kako bi skrenuo pažnju na društveni problem. Smatraju da svrha opravdava sredstva, iako takav postupak na kraju može da naudi drugima ili naruši sopstvenu verodostojnost. Takvi postupci jasno pokazuju koliko je tanka granica između plemenitih namera i nepromišljenih dela.

Pogrešan osećaj pravde

Osećaj nepravde može izazvati potrebu za osvetom. U takvim trenucima osoba veruje da je njen postupak opravdan, iako zapravo samo ponavlja negativni obrazac. Primer bi bio varanje partnera iz osvete jer je on prvi bio neveran.

Mentalne poteškoće

Određeni poremećaji ili stanja mogu uticati na ponašanje i odnose. Neke osobe s poremećajima ličnosti, na primer, imaju smanjenu empatiju, dok depresija ili anksioznost mogu dovesti do povlačenja, zanemarivanja obaveza ili ponašanja koje drugima izgleda loše. Ali, takvo ponašanje ne znači da je osoba sama po sebi loša, već da se bori s unutrašnjim teretom.

Povezane vesti