Dvadesetosmogodišnja Suzan Mekginis iz Sidneja smršala je sa 178 na oko 83 kilograma i tvrdi da je tek sada na sopstvenoj koži shvatila šta znači takozvani „pretty privilege“ – privilegije koje uživaju atraktivni ljudi.

Suzan se sa gojaznošću borila praktično od detinjstva. Već sa devet godina imala je oko 90 kilograma, a nekoliko godina kasnije težila je oko 108 kilograma. Zbog svoje građe bila je izložena maltretiranju još od šeste godine, a u odraslom dobu njena težina dostigla je vrtoglavih 178 kilograma.

„Kada sam dostigla svoju najveću težinu, ljudi su se prema meni ponašali drugačije. Osećala se pasivna agresija ili me čak nisu ni gledali direktno u oči“, priseća se.

Imala je probleme u svakodnevnom životu. Nije mogla udobno da stane u separee u restoranima niti na neke atrakcije u zabavnim parkovima, a plašila se da sedne na plastične baštenske stolice kako se ne bi polomile pod njom.

U 21. godini odlučila je da nešto mora da promeni. Posle godina neuspešnih dijeta, 2019. godine podvrgla se tzv. „sleeve gastrektomiji“ (smanjenje želuca hirurškim putem), a dve godine kasnije i gastričnom bajpasu. Lekari su joj takođe dijagnostikovali poremećaj prejedanja i atipičnu anoreksiju, pa je Susan počela redovno da ide na terapiju.

„Mislila sam da će se, kada budem mršava, sve rešiti. Ali bilo je kao da se magla podigla i da su me svi problemi koji su se skrivali ispod moje težine odjednom pogodili“, priznaje.

Nakon rođenja ćerke Fevejn u junu 2024. ponovo se ugojila, ovog puta gotovo 40 kilograma. Zato je počela da koristi lek za mršavljenje i danas ima oko 83 kilograma. U odnosu na svoju najveću težinu ukupno je izgubila približno 95 kilograma. (Kako Suzan danas izgleda pogledajte OVDE.) Upravo nakon velikog gubitka kilograma počela je da primećuje nešto što ju je možda iznenadilo čak i više od same promene izgleda.

„Ljudi su prema meni ljubazniji u svakom pogledu. Kada prolazim pored njih, primećujem poglede pune divljenja, duže me gledaju, hvale moj parfem, odeću ili naočare“, kaže. Razliku primećuje i u kafićima, restoranima i prodavnicama. Osoblje je, tvrdi, uslužnije, češće joj nudi pomoć i samo joj prilazi. Promenu je navodno primetio čak i njen suprug Zak. Najizraženija je, međutim, promena u ponašanju muškaraca.

„Nikada nisam shvatala koliko ljudi može da vam pridrži vrata. Osećam se kao da sam dobila privilegiju lepih ljudi“, kaže. Prema njenim rečima, i suprug primećuje da muškarci sa njom mnogo češće flertuju. Suzan tvrdi da su je pre mršavljenja tokom večernjih izlazaka često ignorisali.

Foto: Jam Press / Jam Press / Profimedia

„Kada sam izlazila sa drugaricama, bilo je kao da uopšte ne postojim. Muškarci su znali da budu prilično grubi kada bih pokušala da se uključim u razgovor“, priseća se. Danas je situacija potpuno drugačija. Tokom jednog nedavnog izlaska u baru, kaže, samo je nakratko pogledala muškarca preko prostorije, a on joj je odmah prišao.

„Još se navikavam na takvo ponašanje. Kada odrastate uz osećaj da muškarci metaforički pljuju po vama, ovo je gotovo zastrašujuće iskustvo“, kaže.

Suzan danas umesto drastičnih dijeta bira uravnoteženiju ishranu, redovno vežba i trudi se da što više pešači. Pre svega naglašava da ni operacije ni lekovi sami po sebi nisu rešili njene probleme.

„Na injekcije ili barijatrijske operacije gledajte kao na alate, a ne kao na čudotvorne mašine“, poručuje drugima. I dodaje: „Niste postali veliki preko noći, a ni manji nećete postati preko noći. Potrebno je vreme.“

Povezane vesti