U crkvenom kalendaru ovaj dan je označen crnim podebljanim slovom, a obeležava se i kao pretprazništvo Sretenja koje je sutra, 15. februara. Postoje mnogo običaji koji se vezuju za ime Sveti Trifun, kao i verovanja, a naročito su česti običaji i verovanja vezani za to šta će se desiti ako padne kiša, a šta ako padne sneg.
Sveti Trifun je zaštitnik vinogradara, zbog svoje upornosti i istrajnosti u odbrani vere, što su osobine koje se poistovećuju sa osobinama vinogradara. Srpska pravoslavna crkva ovaj dan obeležava 14. februara.
Po običaju, pre nego što sunce izađe, vinogradari odlaze u svoje vinograde i orezuju dva ili tri čokota koje zalivaju starim vinom. Smatra se da će vinogradi tako povratiti snagu posle duge zime i razbujati se na proleće. Ponekad se u vinogradima priredi i ručak na koji se pozivaju slučajni prolaznici. Takođe, postoji verovanje da Sveti Trifun štiti sela od grada i poplava, te da je čuvar i drugih useva sem vinograda.
Sam kult svetog Trifuna datira iz 5. veka, dok danas svetog Trifuna poštuju prevashodno u pravoslavnim krajevima, a neke porodice ga slave i kao krsnu slavu. Slavu Svetog Trifuna su vinogradari i voćari obnovili pre desetak godina i sada se ona najviše slavi u vinogradarskim krajevima Vojvodine, Šumadije i Pomoravlja.
Postoji verovanje da Sveti Trifun 14. februara pobode u zemlju ugarak i od tog dana sneg počne da se topi, te počinje proleće. Prema nekim od mnogih verovanja, smatra se da ako na Svetog Trifuna pada kiša, rodiće šljiva, ako padne sneg, godina će biti kišna i rodna, a ako je vedro godina će biti sušna. Sneg najavljuje berićetnu godinu, pa se u tom slučaju govorilo "Zatrpaj Tripo, zaspi Simo".