Ovog 17. jula navršava se 67 godina otkad je preminula Bili Holidej. Imala je samo 44 godine, a uzrok smrti bila je ciroza jetre.

O legendarnoj američkoj džez pevačici napisane su mnoge stranice, u kojima su do detalja opisani privatan život i karijera. Poznato je da se dva puta udavala, prvi suprug bio je Džimi Monro - venčali su se 1941, a razveli 1947. godine. Drugi put se udala za Luja Mekeja 1957. godine i ostali su braku do njene smrti 1959. godine. Poznato je i da je između ovih brakova, bila u dugoj i bliskoj vezi sa džez trubačem Džoom Gajom. 

Udavala se dva puta, obožavala je pse

Bili Holidej je obožavala pse, a miljenici su joj bili bokser po imenu Mister i čivava Pepi. Po njenom životu snimljena su dva igrana filma:"The United States vs. Billie Holiday" (2021) i "Lady Sings the Blues" (1972), ali uprkos utisku da se o njoj sve zna, ipak postoje one manje poznate činjenice.

Ovo je sedam stvari koje možda ne znate o njoj - od toga kako je dobila nadimak "Lejdi Dej" do porekla naziva "Strang Fruit", piše biography.com.

akg-images/akg-images/Profimedia

Rođena je 7. aprila 1915. godine, a koliko joj je značila muzika, najbolje ilustruju njene reči: "Ako ću pevati kao neko drugi, onda uopšte ne moram da pevam".

Svoj glas je doživljavala kao muzički instrument,:"Osećam se kao da sviram trubu. Pokušavam da improvizujem... Ono što izlazi je ono što osećam".

Ne samo da je svet očarala svojim glasom, već je živela i fascinantan život ispunjen ogromnim usponima i padovima. Uspela je da preživi teško detinjstvo, o njoj su s vremena na vreme birnuli rođaci, a postoje podaci i da je nakratko živela u katoličkom popravnom domu pre nego što se pridružila majci u Njujorku.

Pre nego što je stekla slavu kao pevačica, radila je razne poslove kako bi preživela, prema nekim izvorima, bavila se i prostitucijom.

Ipak, zahvaljujući ogromnom talentu, postala je jedna od velikih zvezda džeza, nastupala je sa muzičarima poput Kaunta Bejzija i Artija Šoa. Pojavila se i u filmu sa Djukom Elingtonom, ali moćan glas i veliki talenat su ostali u senci zbog loših ljubavnih veza i zloupotrebe alkohola i droga.

Sedam činjenica o životu i muzici velike Lejdi Dej:

Dala je sebi ime Bili po zvezdi nemog filma

Holidej je rođena kao Eleonora Fejgan, iako neki izvori kažu da je ime na njenom izvodu iz matične knjige rođenih bilo Elinor Haris. Njeni roditelji Sejdi Fejgan i Klarens Holidej, bili su tinejdžeri kada se rodila, a otac, koji je takođe bio muzičar, ostavio ju je dok je još bila beba. Ipak, uzela je njegovo prezime kada je postala pevačica, mada je u detinjstvu izvesno vreme koristila i prezime očuha - Gof (majka joj se udala za lučkog radnika Fila Gofa).

Ime "Bili" potiče od zvezde nemog filma Bili Dav, koju je Holidej obožavala. U svojoj autobiografiji "Lejdi peva bluz", napisala je: "Verujem da nisam propustila nijedan film koji je Bili Dav ikada snimila. Bila sam luda za njom". (Dav je zapravo bilo umetničko ime Lilijan Boni).

Sa Luisom Armstrongom je snimila film

Kao dete čistila je tuđe kuće i radila je za lokalnu madam u zamenu za priliku da sluša ploče. Kasnije je dobila priliku da sarađuje sa Luisom Armstrongom - njih dvoje su glumili u mjuziklu "Nju Orleans" iz 1947. godine.

"Lover Man (Oh, Where Can You Be?)" se pokazala kao jedini veliki uspeh Holidej na top listama

Pesmu koja je objavljena 1944. godine, za Bili Holidej su napisali Džim Dejvis, Rodžer Ramirez i Džejms Šerman. Sledeće godine se popela na 5. mesto na R&B listi, a ušla je i među 20 najboljih na pop listama.

Nadimak "Lejdi Dej" dao joj je saksofonista Lester Jang

Holidej mu je uzvratila uslugu i nazvala ga je "Pres" (ili "Prez" u zavisnosti od izvora). Nadimak je bio skraćenica od "predsednik saksofona". Njih dvoje su se sprijateljili sredinom 1930-ih i kasnije su zajedno nastupali sa Kauntom Bejsijem. Takođe su zajedno snimili brojne projekte, uključujući njen televizijski specijal iz 1957. godine "Zvuk džeza". Biografkinja Bili Holidej, Fara Jasmin Grifin, opisala je Janga kao "kreativnu srodnu dušu" Bili Holidej.

"Strange Fruit" je bio jedan od njenih najvećih i najkontroverznijih hitova

Tekst je nastao iz pesme koju je napisao Abel Miropol, učitelj i društveni aktivista, kojeg je inspirisala fotografija linča. Slika ga je toliko duboko uznemirila da je napisao pesmu u znak protesta protiv rasnog nasilja. Miropol je kasnije pesmu pretvorio u muziku, a potom je pesma našla put do Bili Holidej. Počela je da je izvodi u jednom noćnom klubu ("Kafe Sosijeti") u Njujorku. Njena tadašnja izdavačka kuća Kolumbija, u početku nije želela da snimi pesmu zbog kontroverzne teme, ali ju je Holidej, na kraju, objavila za izdavačku kuću Komodor 1939. godine i ona je prodata u milion primeraka.

Ova pesma o užasima linčovanja ne samo da je bila najveći hit Bili Holidej, već je postala jedna od najuticajnijih protestnih pesama 20. veka - koja i danas govori o rasnom nasilju. Magazin Tajm ju je 1999. proglasio muzičkom numerom veka, a mnogi su je okarakterisali i kao najpotresniju pesmu svih vremena.

Ilustracija; Foto: Rawpixel.com/Shutterstock

Život je inspirisao njenu umetnost

Napisala je tekst za svoje omiljeno delo "God Bless the Child" ("Bog blagoslovi dete") nakon svađe sa majkom oko novca. Na ovoj i još nekim mleodijama sarađivala je sa Arturom Hercogom Mlađim, uključujući  "Don't Explain" ("Ne objašnjavaj". Kasnije se pojavila priča da je upravo to - "Ne objašnjavaj" Bili Holidej rekla prvom suprugu Džimiju Monrou, kada se vratio kući sa karminom na kragni.

Borila se sa svojim zavisnostima do samog kraja

Prema različitim i brojnim izvorima, počela je da koristi heroin početkom 1940-ih tokom braka sa Džimijem Monroom. Zbog posedovanja droge je uhapšena 1947. godine i u zatvoru je provela nekoliko meseci. Dve godine kasnije, ponovo je uhapšena zbog istog krivičnog dela.

Zavisnost je uzimala sve više maha a već 50-ih, droga i alkohol su uzeli danak - uništili su joj glas i karijeru. Uspela je da snimi još nekoliko albuma, pa čak i da krene na evropsku turneju 1954. godine pre nego što su je demoni potpuno savladali. Iscrpljena, otišla je u bolnicu u Njujorku u maju 1959. godine gde joj je dijagnostikovana ciroza jetre. Ni tada nije mogla da se odupre heroinu - uprkos lošem fizičkom stanju. U junu ju je policija ponovo uhapsila - i to u bolničkoj sobi i opet zbog posedovanja droge. Ovaj put nisu stigli da joj sude - umrla je 17. jula 1959, u 44. godini.

Povezane vesti