Iako su lekari stručnjaci kojima verujemo kada je reč o našem zdravlju, ponekad ni oni ne prepoznaju odmah znakove ozbiljne bolesti.

Simptomi mnogih stanja mogu biti nespecifični ili slični onima kod blažih tegoba, što dovodi do toga da se prava dijagnoza previdi ili pogrešno protumači. Mnogi pacijenti godinama tragaju za odgovorima, dok im se u međuvremenu govori da su njihovi simptomi bezazleni ili posledica stresa. Ipak, upornost može spasiti život jer niko ne poznaje svoje telo bolje od nas samih.

Tako je jedna zdrava žena iznenada počela da oseća čudne simptome i znala je da nešto nije u redu, ali se mesecima borila da joj se postavi dijagnoza.

Lindzi (27) je živela kao i svaka druga mlada žena, kada se dogodilo nešto što joj je zauvek promenilo život. Sve je počelo tokom bezazlenog izlaska, nakon kog je osetila da nešto nije u redu – a sada želi da podeli svoju priču kako bi pomogla i drugima, piše Unilad.

Nakon što su je uveravali da je sve što proživljava „samo u njenoj glavi“, Lindzi je opisala muke kroz koje je prolazila mesecima, sve dok napokon nije otkriveno da je reč o raku.

Ona je jednog dana izgubila svest dok je bila u podzemnoj železnici, što je za nju bilo zastrašujuće iskustvo, ali nije mislila da to može ukazivati na nešto ozbiljno. Međutim, tek kada je narednih dana počela da oseća simptome slične potresu mozga, odlučila je da zakaže pregled kod svog izabranog lekara.

Iako je očekivala da će tada konačno saznati zašto joj je svakim danom sve gore, nalazi krvi su bili u redu, iako joj je krvni pritisak bio nizak. Dobili su joj uput za specijalistu za krvni pritisak, ali Lindzi i dalje nije znala zašto je pala u nesvest i zašto se oseća tako loše u svom telu. Ispričala je kako se počela osećati ubrzo nakon nesvestice, što joj je ukazalo da nešto definitivno nije u redu.

„Imala sam osećaj kao da mi se telo gasi, a to nikada ranije nisam doživela. Sve je počelo s tim jednim padom u nesvest. Teško sam se pela uz stepenice i bila sam ekstremno osetljiva na buku – kada bi prošla sirena pored mene, potpuno bih se ugasila. Bilo mi je deset puta gore nego bilo kome drugom“, ispričala je Lindzi za Jutjub kanal The Patient Story.

Njen susret sa specijalistom nije doneo nikakve nove odgovore jer se opet činilo da je s Lindzi sve u redu – iako je imala čudan osećaj u telu, manjak energije, gubitak kilograma i mnoge druge simptome. Drugi specijalista sugerisao je da ima poremećaj u ishrani i prepisao joj antidepresive za koje se zna da kod žena mogu izazvati gojenje. U početku je sumnjao na Adisonovu bolest – stanje u kojem nadbubrežne žlezde prestaju da funkcionišu kako treba.

Međutim, kada su i ti nalazi bili negativni, i on je poverovao da je u pitanju poremećaj u ishrani. Osećajući se izgubljeno i kao da je niko ne čuje, Lindzi je nastavila da se bori kako bi saznala šta joj se zaista dešava. „Išla sam kod neurologa, kardiologa, reumatologa, holističkog lekara, akupunkturista… Kod svakog, jer sam imala bukvalno svaki mogući simptom“, izjavila je. Jedan specijalista joj je čak predložio da „krene na terapiju“, aludirajući da su svi simptomi psihosomatski.

Ali kada je posetila holističkog lekara koji joj je odmah proverio hormone, otkriveno je da joj je povišen marker C-reaktivnog proteina, što je ukazivalo da je telo u stanju upale i da se bori protiv nečega. Za Lindzi je to bio dokaz da je zaista bolesna i da mora biti shvaćena ozbiljno. Tada joj je dijagnostikovan POTS – sindrom posturalne ortostatske tahikardije. To je stanje koje izaziva niz simptoma pri prelasku iz ležećeg u stojeći položaj, kao što su ubrzan rad srca, vrtoglavica i ekstremni umor.

„Iako za POTS ne postoji lek, postoji nekoliko tretmana i promena životnog stila koji mogu pomoći u kontroli simptoma“, objasnila je klinika Cleveland.

Međutim, ni to nije bio odgovor na sve njene probleme. Ubrzo nakon toga otkriveno je da ima rak štitne žlezde, koji je dijagnostikovan tek nekoliko nedelja kasnije, tokom ultrazvuka vrata i srca. Tada su otkriveni čvorići na štitnoj žlezdi koji su se pokazali kao maligni.

Nakon toga, Lindzi je hitno upućena na operaciju uklanjanja štitne žlezde, jer se rak već proširio na limfne čvorove. „Imala sam osećaj da me niko ne čuje, a problem sa nevidljivom bolešću je upravo to što je ljudi ne vide“, zaključila je.

Povezane vesti