Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana bere zelene graničice, pa njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, kao i kapije. A sve kako bi godina bila berićetna, pa se kaže: "Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru".

Ponegde je običaj da se ovakvo kićenje obavlja na sam Đurđevdan pre zore, a u pojedinim krajevima i tokom dana, pred praznik kada se odlazi u obližnju šumu i livadu i beru razne travke.

Pletu se i venčići od "đurđevskog cveća": đurđevka, mlečike i drugog, pa se i oni stavljaju na kapije i ulazna vrata kuće. Ti venci bi trebalo da stoje iznad vrata čitavu godinu, do sledećeg Đurđevdana.

Neki prave krstove od leskovog pruća i stavljaju ih po njivama, baštama i zgradama, "da bi se sačuvali od grada".

Običaj je i da uoči Đurđevdana, domaćica spušta u posudu punu vode razno prolećno bilje, a onda odmah stavlja dren, pa zdravac i na kraju grabež i crveno jaje, odnosno čuvarkuću koja je ostala od Vaskrsa, to se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći.

Ujutru se svi redom umivaju ovom vodom:

- deca - da budu zdrava kao dren,

- devojke - da se momci "grabe oko njih,

- stariji - da ih služi zdravlje

- domaćin - da mu kuća bude dobro čuvana, piše Žena Blic.

Na Đurđevdan treba požuriti i u rano jutro izaći na polja gde se bere cveće i druge travke. Đurđevdansko cveće je: đurđevak, mlečika, maslačak i od njih treba isplesti venčiće kojima se kite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ovo se čini da bi godina i dom bili “berićetni“, pa se u narodu kaže: “Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“. Ovi venčići treba da ostanu na vratima preko cele godine, sve do sledećeg Đurđevdana.

Povezane vesti