Turski glumac Ahmet Rifat Šungar, koga gledamo u ulozi Faruka u seriji Najbolji san, pronašao je svoj način da se odmori od savremenog života. Kada mu je potreban predah, odlazi na nekoliko dana u digitalni detoks, bez telefona, televizora i računara, a vreme provodi u prirodi, uz knjigu, svesku i analognu kameru. Ipak, kako priznaje u intervjuu za turski magazin GQ, povratak u grad tada mu donosi i dozu tuge, jer shvata koliko mu prija jednostavniji život sa manje izbora.

„Ustajem blizu izlaska sunca. Od kuće peške idem do obale. Ne nosim telefon. Samo svesku, knjigu i analognu kameru“, opisuje Šungar svoje dane na Bozdžadi, ostrvu na koje odlazi već dve decenije.

Njegov dan počinje šetnjom do mora, a zatim sledi nekoliko sati potpunog mira. Na plaži sedi sve dok ne stigne najviše pet ljudi, a kada se sunce približi zenitu, vraća se kući. Tamo kuva, sedi u bašti i ne koristi nikakve uređaje.

„Ne slušam muziku. Nema televizora ni računara, ništa ne gledam“, kaže glumac.

Neposredno pre zalaska sunca ponovo odlazi do obale, a nakon šetnje se vraća kući i spava. Ponekad se umesto na plažu uputi na neko brdo, gde provodi dan na sličan način.

Nije lako vratiti se u svakodnevicu

Iako mu ovakav odmor prija, povratak u svakodnevicu nije uvek jednostavan.

„Kada se vraćam, ostavljajući iza sebe sve čemu sam prisustvovao i što sam osećao, postajem tužan. Jer znam da je takav život sa malo izbora, u svakom smislu, lekovitiji i dovoljan i mnogo razmišljam o tome“, iskreno govori Šungar.

Ipak, nakon povratka ponovo zavoli grad. Digitalni detoks mu, kako objašnjava, pomaže da bolje razume šta mu je zaista potrebno, šta bira, a šta mu više ne prija.

„Vraćam se sa boljim razumevanjem onoga što ne biram, onoga što više volim i onoga što mi prija. Zahvaljujući tome, bar neko vreme, efikasnije živim u gradu“, kaže glumac.

Tada na život i različite situacije reaguje sa više razumevanja, a posebno mu se vraća u misli izreka njegove bake: „Malo je po meri, mnogo je šteta.“

Uživa u dokolici

Govoreći o italijanskom izrazu „dolce far niente“, koji označava uživanje u neradu i dokolici, Šungar ističe da mu je takvo stanje prirodno, ali da ga u poslednje vreme teže postiže.

„Nekome ko ne ume to da primeni može da deluje kao neaktivnost, ali zapravo je ‘opiranje’ prava definicija“, objašnjava on.

Kako bi utišao um, počeo je da ustaje mnogo ranije, dok se ostatak grada još nije probudio, i da šeta praznim ulicama.

„Opirem se. Ponekad je teško, ali uspevam da utišam sebe“, kaže Šungar.

Supruga ga razume i podržava

Njegova supruga Esra u početku nije u potpunosti razumela potrebu za ovakvim povlačenjem, ali je vremenom i sama počela da uči kako da zastane i da uživa u tome.

„To mi je veoma važno jer se osećam shvaćenim“, priznaje glumac.

A kada ima slobodan dan, njegov cilj nije da popuni svaki trenutak obavezama i aktivnostima. Naprotiv, najviše se trudi da ne radi ništa.

„Hodam. Pokušavam da pišem. Pokušavam da čitam. Vežbam, ali najviše se trudim da zastanem…“, kaže Šungar, dodajući da je slobodan dan obično upravo onaj kada mu je glava veoma zbrkana.

Povezane vesti