Marlen Ditrih je bila nemačko-američka glumica i pevačica nemačkog porekla. Marlen je odrasla u strogoj pruskoj porodici u Berlinu. Otac joj je bio vojni oficir, a majka veoma tradicionalna žena. Još kao dete pokazivala je bunt – svirala je violinu i nosila pantalone kad to nije bilo „prikladno“ za devojčice. Početkom 1920-ih odlučila je da prekine školovanje i upiše dramsku akademiju, što je bio veliki skandal u tadašnjoj nemačkoj srednjoj klasi.

Prve filmske uloge bile su joj nevažne, ali onda je došla 1929. godina i uloga kabaretske pevačice Lole-Lola u filmu „Plavi anđeo“ (Der blaue Engel). To je bio trenutak kad je rođena legenda – fatalna žena sa šeširom, cigaretom i pogledom koji seče kao žilet. Film je bio ogromni hit i otvorio joj vrata Amerike.

Josef von Sternberg, reditelj filma, odveo ju je u Holivud. On nije bio samo njen umetnički mentor – njih dvoje su razvili i složenu emotivno-erotsku vezu. On je od nje stvorio simbol glamura, misterije i hladne erotike.

Otvoreno je imala odnose sa muškarcima i ženama, a njeni ljubavnici bili su:

  • Žan Gaben, francuski glumac koga je volela duboko i ozbiljno.
  • Erih Marija Remark, autor romana "Na zapadu ništa novo".
  • Edit Piaf, sa kojom je imala romantično-erotsku vezu u Parizu.
  • Mercedes de Akosta, američka spisateljica poznata po vezama sa slavnim ženama.
  • Geri Kuper, Džon Gilbert, pa čak i Džon Kenedi - o čemu je sama pričala kasnije.

Ipak, tokom celog života ostala je formalno udata za Rudolfa Zibera, sa kojim je imala ćerku Mariju. Iako nisu živeli zajedno, nikada se nisu razveli. Marlen je verovala u „slobodu unutar braka“.

Foto: Profimedia/Paramount Pictures

Pridružila se američkoj vojsci od 1944. do 1945. godine, zajedno sa mnogim drugim američkim umetnicima, i služila je u Drugom svetskom ratu u Evropi i Africi sa činom kapetana. Nastupala je sa savezničkim borbenim jedinicama, a povremeno je služila i kao prevodilac sa nemačkog na engleski.

Kad je Hitler došao na vlast, odmah je odbila poziv da se vrati u Nemačku i postane „zvezda Rajha“. Umesto toga, uzela je američko državljanstvo i aktivno radila na antinacističkoj propagandi. Putovala je sa američkom vojskom po Evropi, zabavljala trupe, pevala u blatu, blizu fronta – često pod rizikom po život.

Nosila je mrežaste čarape i pištolj, zabavljala vojnike pesmama na engleskom, francuskom i nemačkom. Pesma Lili Marlene postala je njen zaštitni znak. Nacisti su je proglasili izdajicom, ali ona je bila ponosna na svoj izbor.

Kasnije je dobila i medalju od SAD-a za svoj doprinos u ratu.

Godine 1979. zadobila je prelom kosti iznad zgloba kuka nakon pada u svojoj spavaćoj sobi. Odbila je medicinsku pomoć i legla je u krevet i nije se oporavila. Preminula je 6. maja 1992. godine u Parizu, a sahranjena je u Berlinu – gradu iz kojeg je jednom pobegla i koji ju je kasnije prihvatio nazad kao heroinu.

Povezane vesti