Sa samo 16 godina je počela da se bavi humanitarnim radom! Tamara pomaže najugroženijima, a odlazak u Afriku joj je bilo veliko životno iskustvo
Kako je istakla, najteže joj je da odabere kome će da pomogne, jer ima mnogo ljudi joj se obraćaju za pomoć.
Foto: Prva TV Printscreen
11.2.2025.|12:00
Izvor: Prva/J.G.
Podeli:
Tamara Misirlić, godinama unazad privlači pažnju javnosti zahvaljujući humanitarnom radu u Srbiji, regionu ali i u Africi.
Više od 130 porodica biće joj zahvalno do kraja života i nikad neće odustati od svoje misije, iako ovakvi poduhvati umeju da budu veoma izazovni, pa i opasni po život.
- Imala sam samo 16 godina, kada sam krenula tim putem i to je bio jako ozbiljan korak, prvi korak. Ja sam obišla jednog deku i videla da on živi u porušenoj kući, bez krova, bez ičega i ja sam samo njemu rekla deko, ja ću ti izgraditi kuću. A stvarno sam bila devojčica, srednjoškolka, bavila sam se sportom, bila u reprezentaciji. Deka mi nije verovao, ali ja sam sve od sebe dala i izgradili smo mu kuću za 6 meseci - ispričala je Tamara i objasnila da joj je zapravo najteže da odabere između mnogo ljudi kojima je potrebna pomoć:
- To je i najteže. Mnogo porodica, mnogo starijih ljudi. Oni zovu, društvene mreže, mejlovi... Zaista mnogo prijava za pomoć. Ja ne uspem da sve to vidim jer ja sama vodim sve te društvene mreže i ovim putem da se izvinim, ako nekome i ne odgovorim. Ali eto, svakako su nam prioritet stariji ljudi, za mene lično, jer eto ja sam izuzetno vezana i za svoju baku i za svog deku i prioritet su nam porodice sa decom, samohrane majke. Sve zavisi od težine slučaja.
Odlazak u Afriku
- To je bilo jedno veliko životno iskustvo. Tu nas je podržao doktor Mišel. Ja uvek kažem samo da je više takvih ljudi i biće nam svima bolje, ali Afrika je nešto što će ostati u mom srcu do kraja života. Jer tamo smo zaista videli najstrašnije prizore, najekstremnije siromaštvo, decu bez odeće, bez obuće - kaže Tamara i dodaje:
- Gradili smo bunare za tu decu. Ta deca inače pešače kilometrima daleko kako bi došli do rečne, prljave vode. Zaista strašni prizori.
Ko joj je sve pomagao i šta je još Tamara ispričala, pogledajte u snimku:
Hari Hudini nije bio samo mađioničar i majstor bekstva. Bio je i glumac, pionir avijacije, amaterski istoričar i preduzetnik, a umro je na današnji datum, 31. oktobar 1926.
U okviru savezničke medicinske misije, iz Škotske u zemlju šljiva stiže dr Elizabeta Ros. Iz imućne porodice, jedna od retkih žena koja se u to vreme školovala u Glazgovu, odlučila je da da život za misiju i za srpske pacijente.
Zbog neprohodnih planinskih puteva i surovih zima, u mnogim kuršumlijskim selima koja se nalaze na hiljadu i više metara nadmorske visine, ognjišta su se gasila, a unuci postajali gosti koji retko dolaze.
Iako pevačicu raduje što interesovanje za tradicionalnu muziku sve više raste, ističe da bi volela da se u modernim žanrovima ti elementi koriste s poštovanjem.
Pevačica je čak deset meseci provela u gipsu nakon što je polomila tri kosti, ali danas ne krije koliko je zahvalna što je uspela da prebrodi jedan od najtežih perioda u životu.
Pevačica Goca Lazarević, koja je nedavno svojim prvim beogradskim solističkim koncertom obeležila jubilej 50 godina karijere, na estradi je posebno prepoznatljiva po svom humoru i šalama.
Zaverenici su u prošloj epizodi The Traitors Srbija dobili neuobičajan zadatak da pred svima sastave spisak za odstrel sa tri imena i da izvrše „ubistvo će biti oči u oči“. Prvi put jedan Odani je video njihova lica...
Pokazati partneru da ga želite ne mora da bude neprijatno. Stručnjaci savetuju kako da inicirate intimnost, prepoznate signale uzbuđenja i pritom poštujete granice druge osobe.
Teške karakterne osobine i naučene navike oprostive su bez razmišljanja kad ih pripisujemo mladosti i nesigurnosti. Ali, u braku je potreban kompromis i neke stvari ne treba gurati po svaku cenu.
Od odnosa sa roditeljima u velikoj meri zavisi čitav unutrašnji svet deteta: slika koju gradi o sebi, način na koji doživljava druge ljude i svet oko sebe, ali i predstava o sopstvenoj vrednosti.
Postoji jedna čuvena fotografija Merilin Monro koja kao da pripada nekom drugom životu koji je živela. Nema glamurozne toalete, nema crvenog tepiha. Sedi na travi i čita Uliksa Džejmsa Džojsa.