"Zdravim ljudima je rutina da ustanu ujutro, operu zube i da se obuku, a ja čekam da neko drugi to uradi za mene"! Uprkos HENDIKEPU, Đorđe živi svoj san!
"Život ne treba da bude ravna linija, već treba da bude uspona i padova. Ali treba ostati u svemu tome dobar čovek", svima je poručio Đorđe.
Foto: Prva TV Printscreen
6.12.2024.|13:30
Izvor: Prva TV/A.B.
Podeli:
Đorđe Mitrović iz Prokuplja od rođenja boluje od artrogripoze. Ova bolest je prouzrokovala da njegovi gornji ekstremiteti ostanu nerazvijeni. Uprkos teškoj bolesti, Đorđe je odlučio da vodi normalan život i bude inspiracija drugima. On danas živi svoj san.
Gost "Jutra" bio je ovaj mladi pisac, aktivista i humanitarac koji je govorio o svojoj knjizi "Drvene lutke".
"Na samom rođenju, sve ovo je bilo veliko iskušenje za moju porodicu. Ona se odlučila da se uhvat u koštac sa ovom bolešću i sa velikom posvećenošću da ja stanem na noge", govori o svojoj porodici sa velikom zahvalnošću.
Roditelji su ga tokom celog detinjstva i odrastanja učili da on može sve i da nema izgovora i te reči i dan-danas pamti.
"Drvene lutke" je njegova autobiografija, a ideja za naziv proistekla je iz narodskog naziva za njegovu bolest.
"U knjizi pišem o svom životu. Želeo sam da svoj život, da svoje uspone i padove stavim na papir i da to nekome bude pouka. Zdravim ljudima je rutina da ustanu ujutro, da operu zube i da se obuku, a ja to čekam da drugi to uradi za mene. Uprkos tome, vedar sam i nasmejan i živim život punim plućima“, iskreno je rekao Đorđe.
Knjiga je bila njegov prvi san, a sledeći je zaposlenje.
"Zanimaju me ljudski resursi, a kroz humanitarni rad sam dokazao da mnogo toga mogu da uradim“, priznaje Đorđe.
Od početka školovanja sam dobio tu podršku drugara i veliki vetar u leđa koji i danas imam. To je možda i do mene, jer ja nisam dozvolio da me hendikep sputava u nečemu, jer sam i ja sa njima, rame uz rame, učestvovao u fizičkom vaspitanju, matematici, u svemu... Takođe, to je i do učiteljice, koja me tokom školovanja nije povlašćivala".
Đorđe je imao i poruku za sve ljude koji ga slušaju.
"Život ne treba da bude ravna linija, već treba da bude uspona i padova. Ali treba ostati u svemu tome dobar čovek", poručio je svima Đorđe.
Hari Hudini nije bio samo mađioničar i majstor bekstva. Bio je i glumac, pionir avijacije, amaterski istoričar i preduzetnik, a umro je na današnji datum, 31. oktobar 1926.
U okviru savezničke medicinske misije, iz Škotske u zemlju šljiva stiže dr Elizabeta Ros. Iz imućne porodice, jedna od retkih žena koja se u to vreme školovala u Glazgovu, odlučila je da da život za misiju i za srpske pacijente.
Zbog neprohodnih planinskih puteva i surovih zima, u mnogim kuršumlijskim selima koja se nalaze na hiljadu i više metara nadmorske visine, ognjišta su se gasila, a unuci postajali gosti koji retko dolaze.
Iako pevačicu raduje što interesovanje za tradicionalnu muziku sve više raste, ističe da bi volela da se u modernim žanrovima ti elementi koriste s poštovanjem.
Pevačica je čak deset meseci provela u gipsu nakon što je polomila tri kosti, ali danas ne krije koliko je zahvalna što je uspela da prebrodi jedan od najtežih perioda u životu.
Pevačica Goca Lazarević, koja je nedavno svojim prvim beogradskim solističkim koncertom obeležila jubilej 50 godina karijere, na estradi je posebno prepoznatljiva po svom humoru i šalama.
Zaverenici su u prošloj epizodi The Traitors Srbija dobili neuobičajan zadatak da pred svima sastave spisak za odstrel sa tri imena i da izvrše „ubistvo će biti oči u oči“. Prvi put jedan Odani je video njihova lica...
Pokazati partneru da ga želite ne mora da bude neprijatno. Stručnjaci savetuju kako da inicirate intimnost, prepoznate signale uzbuđenja i pritom poštujete granice druge osobe.
Teške karakterne osobine i naučene navike oprostive su bez razmišljanja kad ih pripisujemo mladosti i nesigurnosti. Ali, u braku je potreban kompromis i neke stvari ne treba gurati po svaku cenu.
Od odnosa sa roditeljima u velikoj meri zavisi čitav unutrašnji svet deteta: slika koju gradi o sebi, način na koji doživljava druge ljude i svet oko sebe, ali i predstava o sopstvenoj vrednosti.
Postoji jedna čuvena fotografija Merilin Monro koja kao da pripada nekom drugom životu koji je živela. Nema glamurozne toalete, nema crvenog tepiha. Sedi na travi i čita Uliksa Džejmsa Džojsa.