Mačke su poznate po tome što pažljivo posmatraju svoje vlasnike, a mnogi ljudi su uvereni da imaju izvanredno razumevanje ljudskih emocija. Međutim, novo istraživanje sugeriše da stvarnost nije baš tako jednostavna.

Naučnici su otkrili da mačke ne mogu da razlikuju ljudske emocije samo na osnovu glasa i da im smeh, plač, vikanje i vrištanje zvuče gotovo identično, izveštava Dejli mejl.

Većina domaćih životinja, poput pasa ili koza, razvila je sposobnost da prepozna emocionalni ton ljudskog glasa. Međutim, mačke pokazuju drugačiju reakciju; ljudski glas skoro uvek izaziva povećanu budnost kod njih, bez obzira da li prenosi sreću, tugu, strah ili bes.

Istraživači su želeli da utvrde da li mačke mogu da prepoznaju četiri osnovne ljudske emocije - sreću, tugu, strah i bes - isključivo slušajući glas. Dvadeset kućnih mačaka učestvovalo je u studiji, slušajući unapred snimljene zvukove smeha, plača, vrištanja i vike u svojim domovima. Tokom eksperimenta, naučnici su pratili položaje tela životinja, ušiju i repa, pokrete očiju i opšte ponašanje. Skoro sve mačke su pokazale umereno povišen nivo stresa - zenice su im bile proširene, uši okrenute u stranu, a repovi su im se blago trzali. Zanimljivo je da se ista reakcija javljala bez obzira na to koju emociju su čule.

Ilustracija; Foto: abrosfer/Shutterstock

Takođe su pratili u kom pravcu mačke okreću glavu, jer to može otkriti koja moždana hemisfera obrađuje određeni zvuk. Za razliku od predenja ili laveža, koji aktiviraju različite moždane hemisfere, emocionalno obojeno ljudsko oglašavanje nije izazvalo nikakav karakterističan obrazac. Autori ističu da to ne znači da mačke uopšte ne razumeju ljude. Prethodna istraživanja su pokazala da one veoma dobro prepoznaju emocionalna stanja svojih vlasnika kada, pored glasa, mogu da uoče izraze lica, govor tela i druge poznate signale. Čini se da, kada je reč o nepoznatim glasovima, više pažnje posvećuju intenzitetu emocije nego samoj vrsti emocije.

Naučnici smatraju da je ovaj način obrade zvuka rezultat evolucije. Kao životinje koje su istovremeno i grabljivice i potencijalni plen, mačke su razvile strategiju naglog povećanja budnosti pre nego što procene prirodu eventualne pretnje. Upravo zato na ljudski glas prvo reaguju stanjem pripravnosti, a tek potom pokušavaju da shvate šta se zapravo dešava.

Povezane vesti