Ko god je imao priliku da poseti zapdane i jugozapadne krajeve Srbije, kao i planinska mesta Crne Gore, mogao je i da proba njihova tradicionalna jela. I mada su gotovo svi specijaliteti veoma ukusni, jedno od njih se odvaja - ne samo po načinu pripreme i ulozi koju je imalo kroz istoriju, već i zbog činjenice da ga svi prisvajaju.

Reč je o čuvenoj cicvari, za koju će vam i Srbiji, i u Crnoj Gori, ali i u Bosni i Hercegovini reći da je plod njihove autentične kuhinje.

Istina je da se cicvara od davnina kuva u krajevima koje naseljavaju Srbi i po nekim izvorima, najstariji podaci o njenoj pripremi i značaju, mogu da se nađu u dobro čuvanim manastirskim knjigama.

Činjenica je da je, istorijski gledano, nastala iz potrebe da se lokalno dostupni sastojci - sitno mleveno kukuruzno brašno (belo ili žuto, kajmak, mleko, mast) iskoriste na najbolji mogući način i da se od njih što jednostavnije pripremi superobrok - hranljiv, lagan i zasitan.

U starim crnogorskim domaćinstvima cicvara se pripremala rano ujutro, pre odlaska u polje ili na ispašu. Bila je hranljiva i savršena za hladne dane u planini. U Pivi, se na primer, Božić se nije mogao zamisliti bez ogledanja u cicvari.

Takođe, uz priganice (uštipke) cicvara spremlejna sa kravljim skorupom (kajmakom) sa medom ili pršutom, bila je odraz velike časti koje su domaćini ukazivali gostima, makar oni bili putnici namernici.

Ilustracija; Foto: artfotoxyz/Shutterstock

Iako će svaka domaćica reći da "nema dobre cicvare bez dugog mešanja", većina se se saglasiti i da je jedna od tajni starinskog recepta u kvalitetu kajmaka - što je kajmak masniji i kremastiji, to će ovo jelo biti ukusnija.

Pritom, dokazano je da ovo jelo prija organizmu, pre svega crevima i organima za varenje.

Poslednjih godina, nekad zaboravljena cicvara se na velika vrata vratila u restoransku ponudu i gotovo da nema etno sela u kojem ne krasi jelovnik. 

Najjednostavnija cicvara se pravi tako što se u vodu koja je provrila dodaju mast, kajamak, belo ili žuto sitno mleveno kukuruzno brašno i malo soli i potom meša drvenom varjačom dok ne bude gotovo. Ukoliko je kuvar kreativan, može da isproba razne kombinacije i i obogati joj ukus tako što će u cicvaru tokom kuvanja dodati umućeno jaja, ili prilikom serviranja je ukrasiti kašikom pavlake, kiselog mleka. Ima i onih koji se kunu da je "cicvara najbolja kada se aranžira s prepečenim kockicama slanine i pospe s malo origana ili prepečenog suzam".

Recept za klasičnu cicvaru

Tradicionalno narodno jelo je veoma ukusno i brzo se priprema, a dugo će vas držati sitimi. Naravno, po želji možete da dodate tucanu alevu papriku (prilikom serviranja), čvarke, sitno isckan mladi luk.


Potrebni sastojci:

  • 2 dl vode 
  • 2 dl mleka
  • 300g kajmaka ili sira
  • 8 kašika kukuruznog brašna
  • 1 kašika masti
  • malo soli


Priprema:

Mleko, vodu i mast staviti da prokuvaju, dodati kajmak ili sir, posoliti i izmešati. Kuvati dok ne počne da vri, a onda smanjiti temperaturu, sipati kukuruzno brašno i neprekidno mešati da polako krčka. Cicvara je gotova kad se po dnu posude uhvati korica. 

Povezane vesti