Pojam "zlatno dete" često je potpuna suprotnost "crnoj ovci" u porodici. To je dete koje predstavlja najveći ponos roditelja, ono koje se uzdiže kao standard prema kojem svi ostali treba da se mere. Iako ovo može zvučati kao recept za idealno detinjstvo, verovali ili ne, "zlatno dete" takođe pati.

Kako objašnjava psiholog Mark Travers: "Baš kao i 'crna ovca', ni ono nema pravo izbora kada mu se ta uloga dodeli, a u mnogim slučajevima oseća snažan pritisak da ispuni izuzetno visoka očekivanja koja su mu nametnuta". Ovakvu decu često uče da moraju da održavaju besprekoran imidž kako bi zaslužili ljubav.

Travers je za "Psychology Today" izdvojio tri izazova s kojima se i dalje ljudi mogu suočavati ako su odrastali kao "zlatno dete" u svojoj porodici.

Narušen odnos s braćom i sestrama

Odrastanje kao "zlatno dete" može stvoriti neizrečene tenzije s braćom i sestrama. Možda tada niste bili svesni favoriziranja, ali vaša braća i sestre su ga verovatno i te kako osetili, što je moglo dovesti do osećaja ljutnje i rivalstva. Ova dinamika često nije posledica nečega što ste aktivno činili, već načina na koji su vas roditelji postavili unutar porodične strukture.

Kao odrasla osoba, možda primećujete da vam povezivanje s braćom i sestrama deluje neprirodno ili komplikovano. Možda vas oni vide kao "miljenika", dok vi u sebi nosite teret osećaja da nikada niste dovoljno dobri, osim ako ne ispunite nemoguća očekivanja.

Ovi narušeni odnosi nisu samo posledica ljubomore, oni odražavaju emocionalne praznine koje nastaju kada roditeljska naklonost jedne uzdiže, a druge marginalizira. Ako je vaša uloga u porodici bila održavanje savršenog imidža, možda ste se emocionalno distancirali, bojeći se da bi pokazivanje slabosti ili povezivanje s "manje favoriziranim" članom porodice moglo razočarati roditelje. Ova dinamika često se nastavlja i u odrasloj dobi, stvarajući dugotrajne razdore u porodici.

Ilusracija; Foto: NDAB Creativity/Shutterstock

Osećate potrebu da stalno udovoljavate drugima

Uprkos tome kako ih društvo percipira, "zlatno dete" razvija obrasce ponašanja kao oblik preživljavanja. Mnogi vrlo brzo shvate da, ako prestanu da budu omiljeni, mogu postati nova "crna ovca" porodice.

Iako to može zvučati sebično, zapravo se radi o instinktivnoj strategiji samoočuvanja. Većina ljudi bi učinila sve kako bi osigurala bolje postupanje od svojih bližnjih. To je naročito istinito u porodičnom okruženju iz kojeg deca ne mogu jednostavno da pobegnu.

Problem nastaje kada "zlatno dete" mora stalno udovoljavati roditelju koji mu je tu etiketu dao, čak i na sopstvenu štetu. Ovo često rezultira obrascima ugađanja drugima koji se mogu protegnuti i u odraslu dob. Takva deca uče da će ih svet prihvatiti samo ako se uklope u određeni narativ i ispune očekivanja koja su im nametnuta.

Međutim, "dugotrajno potiskivanje sopstvenih osećaja kako bi se udovoljilo drugima, može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje, dovodeći do anksioznosti i depresije", ističe psiholog.

Izražen strah od neuspeha

Većina stručnjaka za roditeljstvo naglašava važnost pozitivnog potkrepljenja za izgradnju detetovog zdravog samopouzdanja. Ali, previše pohvala i postavljanje nerealnih očekivanja može imati suprotan učinak, stvarajući pritisak umesto samopouzdanja.

Jednako je važno naučiti dete da ne mora biti savršeno i da je neuspeh deo života, kao i pohvaliti njegova postignuća. Roditelji koji neuspeh prikazuju kao nešto sramotno, stvaraju kod deteta fiksni način razmišljanja, gde je pobeda po svaku cenu jedina opcija.

Ako ste odrastali kao "zlatno dete", verovatno niste imali prostora za greške, a time ni za lični rast. Nijedno dete nije savršeno, ali "zlatno dete" može početi da veruje da mora biti, jer je to slika koju su mu roditelji nametnuli. Takav način razmišljanja može dovesti do razočaranja i osećaja neuspeha kada stvari ne idu prema planu.

Povezane vesti