Među onima koji su predstavu pratili iz prvog reda bile su Jelena Đoković, Marija Šerifović i Anđelka Stević-Žugić.

Autobiografska priča, nastala po motivima nomadskog života glumca, donela je publici lično i emotivno putovanje kroz različite životne etape, susrete i iskustva koja su oblikovala njegov put. Tekst potpisuje Đorđe Kosić, dok režiju potpisuje Nikola Zavišić.

„Ideja je da sadim srce, a šta će nići – to niko ne zna“, poručio je Nićiforović, objašnjavajući i samu ideju predstave.

Njegov život obeležile su brojne selidbe. Nakon izbeglištva živeo je u Loznici, Beogradu, Banjaluci i Parizu, a upravo su ta iskustva poslužila kao inspiracija za monodramu.

„Ja sam kao neki psić – gde mi god padne loptica, ja idem za njom“, rekao je glumac, ističući da je najvažnije pronaći sreću, bez obzira na to gde čovek živi.

Koliko Nići znači ljudima koji ga poznaju, pokazale su i reči Marije Šerifović, koja nije krila koliko joj je stalo do glumca.

„Nići spada u onaj mikroskopski broj ljudi koji sedi za mojim trpezarijskim stolom“, izjavila je Marija, dodajući da je izvođenje njegove monodrame jedan od događaja u njenom životu koji ne sme da propusti.

Pohvale nije štedela ni Anđelka Stević-Žugić, koja je istakla njegovu posebnu energiju i sposobnost da svemu čega se prihvati udahne život.

„On čega god se dohvati, on to pretvori u magiju i igru“, poručila je glumica.

Monodrama „Šta će Nići kad posadiš srce“ tako je publici ponudila mnogo više od priče o jednom glumcu. Kroz lična sećanja, humor i iskustvo života na različitim adresama, Nićiforović je na scenu preneo priču o pripadanju, promenama i potrazi za mestom na kojem ćemo biti srećni.

Povezane vesti