Rene Zelveger rođena je 25. aprila 1969. godine u gradu Keti, Teksas, u porodici evropskog porekla. Njena majka, Kjellfrid Irene Andersen, bila je medicinska sestra norveškog porekla, dok je otac, Emil Erik Zelveger, bio inženjer iz Švajcarske. Odrastala je u skromnim uslovima i rano je razvila interesovanje za umetnost, ali i sport, posebno gimnastiku i navijačice.

Studirala je na "University of Texas" u Ostinu, gde je diplomirala englesku književnost. Tokom studija počela je da pohađa časove glume, što je označilo početak njenog profesionalnog puta. Prve manje uloge ostvarila je početkom devedesetih, ali širu pažnju privukla je filmom "Jerry Maguire", u kojem je igrala uz Toma Kruza. Njena rečenica iz tog filma „You had me at hello“ postala je jedna od najpoznatijih filmskih replika.

Svetsku slavu stekla je ulogom u filmu "Bridget Jones's Diary", gde je tumačila nesigurnu, duhovitu i emotivnu Bridžet. Za tu ulogu dobila je nominaciju za Oskara, a kasnije je nastavila isti lik u nastavcima "Bridget Jones: The Edge of Reason" i "Bridget Jones's Baby". Zanimljivo je da se za tu ulogu ugojila više od 10 kilograma kako bi verno dočarala lik, što je tada izazvalo veliku pažnju javnosti.

Njena ishrana tokom tog perioda uključivala je visokokalorične obroke poput testenine, pice i mlečnih šejkova, uz minimalnu fizičku aktivnost, kako bi održala željenu težinu tokom snimanja.

Osim fizičke transformacije, radila je i na britanskom akcentu, jer je kao Amerikanka morala da zvuči uverljivo kao Britanka. Provela je vreme radeći „tajno“ u londonskoj izdavačkoj kući Pikador, gde su je kolege tretirale kao običnu zaposlenu, ne znajući ko je zapravo. To joj je pomoglo da razume svakodnevni život žene kakvu je igrala.

U intervjuima je kasnije govorila o toj transformaciji kao o izazovu, ali i oslobađajućem iskustvu. Za "The Guardian" izjavila je: „Bilo je neobično prijatno ne razmišljati o dijetama i očekivanjima, već jednostavno postojati u telu koje nije pod stalnom kontrolom.“ Ipak, nakon snimanja suočila se sa obrnutim procesom – morala je da smrša za naredne uloge, što je zahtevalo disciplinu i povratak rigoroznijem režimu ishrane i treninga.

Oskara je osvojila za sporednu ulogu u filmu "Cold Mountain", a kasnije i za glavnu ulogu u filmu "Judy", gde je igrala pevačicu Džudi Garland. Za tu ulogu dobila je brojne pohvale kritike. Prilikom dodele nagrade izjavila je: „Džudi Garland nije imala glas samo kao dar, već kao način da poveže ljude“, obraćajući se publici i odajući počast slavnoj umetnici.

U jednom intervjuu za "The Guardian" rekla je: „Naučila sam da vredim i kada nisam savršena“, govoreći o pritisku koji je osećala tokom karijere i očekivanjima Holivuda. Takođe je za Vog izjavila: „Slava nikada nije bila cilj, već nuspojava posla koji volim.“

Ljubavni život

Njen ljubavni život često je bio pod lupom javnosti. Bila je verena sa glumcem Džimom Kerijem krajem devedesetih, ali se veza završila bez braka. Kratko je bila udata za kantri pevača Kenija Česnija 2005. godine, ali je brak poništen nakon samo četiri meseca, uz obrazloženje „prevara“ kao pravni termin, što je izazvalo brojne spekulacije u medijima. Kasnije je imala dugogodišnju vezu sa glumcem Bradley Cooper, sa kojim je ostala u dobrim odnosima i nakon raskida.

U intervjuu za CNN osvrnula se na brak sa Česnijem rekavši: „Bila je to pogrešna odluka, ali i lekcija koju sam morala da naučim.“ O ljubavi je govorila oprezno, ističući da privatnost smatra važnom.

Nakon velikog uspeha početkom 2000-ih, povukla se iz javnosti na nekoliko godina, što je iznenadilo mnoge. Kasnije je objasnila da joj je bila potrebna pauza kako bi ponovo pronašla balans. „Morala sam da se vratim sebi“, rekla je za ""Harper's Bazaar".

Poznata je po tome što pažljivo bira uloge i retko se pojavljuje u javnosti van promocija. Tokom karijere izgradila je reputaciju glumice koja se potpuno posvećuje likovima koje tumači, često prolazeći kroz fizičke i emotivne transformacije.

Danas se smatra jednom od najcenjenijih glumica svoje generacije, a njen put od devojke iz Teksasa do dvostruke dobitnice Oskara često se navodi kao primer istrajnosti, discipline i spremnosti na promene.

Povezane vesti