Takvo ponašanje najčešće je znak radoznalosti i prirodne potrebe psa da prikupi informacije o svetu oko sebe.

„Kad kažemo da pas gura nos svuda, zapravo govorimo o njegovoj prirodnoj radoznalosti. Psi su uz to i izuzetno perceptivni“, objasnio je za Newsweek veterinar dr Noe Galvan.

Šta pse čini radoznalima?

Psi doživljavaju svet oko sebe prvenstveno putem njuha. Dok se ljudi uglavnom oslanjaju na vid, psi koriste nos kako bi istražili i razumeli šta se oko njih događa. Kada pas njuška novo područje, zapravo pokušava da otkrije ko je tamo bio pre njega, šta se dogodilo i ima li u blizini nečeg zanimljivog.

„Neki od znakova da je pas prirodno radoznao ili pažljiv prema svojoj okolini uključuju neutralan položaj tela, uspravne uši, posmatranje stranaca ili nepoznatih prostora i, naravno, njuškanje“, kaže Galvan.

Prema podacima aplikacije za njegu ljubimaca Wag, drugi znakovi radoznalosti mogu biti isprobavanje predmeta lizanjem, pažljivo slušanje, dodirivanje predmeta šapom, posmatranje nepoznatih ljudi ili životinja i režanje ili lajanje.

„Kada su napolju, psi mogu da hodaju uz ogradu ili njuškaju mesta koja su drugi ljubimci obeležili. Sve su to informacije o tome ko je ili šta tamo bilo pre njih", dodaje Galvan.

Ilustracija; Foto: Nalaphotos/Shutterstock

Zašto su neki psi veći istraživači od drugih?

Iako se čini da su neki psi skloniji istraživanju, Galvan ističe da ne postoje rase koje su univerzalno radoznalije od drugih. Umesto toga, neke rase su istorijski uzgajane sa osobinama koje podstiču istraživanje, poput lova, traganja ili čuvanja stada. Radoznalost se kod svakog psa može manifestovati drugačije. Pas koga vodi njuh pratiće trag na otvorenom, dok će drugi istražiti zvuk u kući jer misli da bi to moglo da znači poslasticu.

„Francuski buldog može da bude jednako uporan u istraživanju, ali sa drugačijim motivom - čim čuje otvaranje kesice čipsa u susednoj sobi, krenuće da proveri smeši li mu se kakav zalogaj“, kaže Galvan.

Pseća radoznalost proizlazi iz kombinacije instinkta za mirisom, socijalne radoznalosti, dosade i prirodnog nagona za istraživanjem. Psi imaju izuzetnu sposobnost otkrivanja mirisa, ali samo zapažanje mirisa ne znači nužno da je pas inteligentniji.

„Način na koji će pas reagovati na miris često zavisi od njegove obuke i nagona“, objašnjava Galvan i kao primer navodi radne pse, policijske ili one obučene za otkrivanje eksploziva.

Kada radoznalost postaje problem?

Radoznalost je generalno zdravo ponašanje, ali pse ponekad može dovesti u rizične situacije. Na primer, pas koji istražuje zvuk tokom planinarenja mogao bi slučajno da naiđe na opasnu divlju životinju, poput zmije otrovnice.

S druge strane, ta pojačana svesnost može da pomogne i vlasnicima jer pas može da ih upozori na moguću opasnost u blizini. Najveći problem nastaje kada pas ne može da se odvoji od onoga što mu je privuklo pažnju, napominje Galvan.

Ilustracija; Foto: Iulia_C/Shutterstock

Da li je moj pas radoznao ili anksiozan?

Nije, međutim, svaki pas koji sve istražuje nužno samo radoznao. Neka ponašanja koja deluju kao radoznalost mogu biti povezana sa stresom ili anksioznošću, a vlasnik treba da prepozna suptilne razlike.

„Stresnom ili anksioznom psu može biti teško da se smiri“, kaže Galvan. Znakovi stresa kod psa uključuju cviljenje, dahtanje bez očiglednog razloga, neprestano praćenje vlasnika, poteškoće sa opuštanjem i ponavljajuća ponašanja.

Radoznao pas obično će da istraži nešto novo, a zatim da se vratiti svojoj rutini. Anksiozan pas, s druge strane, može da ostane fiksiran na nešto duže vreme, teško se smiruje ili da pokazuje druge znakove neprijatnosti.

Povezane vesti