Kako je ispričala, još u detinjstvu nosila je ozbiljan zdravstveni problem, a da toga nije bila ni svesna.

Bolest je, kako kaže, godinama tinjala, da bi kulminirala u njenoj 18. godini kada je doživela šlog - trenutak koji joj je zauvek promenio život. Tek tada je saznala da je zapravo odmalena bolesna.

Ona se zatim sa suzama u očima prsetila momenta kada je njen otac stradao i otkrila da je to tragedija koja je obeležila njen život.

- Dok sam bila mala jako sam plakala, imala sam srčanu manu, to niko nije znao, na kraju sam go operisala. Zbog toga sam jako plakala i svi me nazvali tim nadimkom 'Piskava'. Rođena sam sa tom manom za koju nisam znala do 18. godine. Otac mi je poginuo kada sam imala 16 godina, taj sindrom se ne oseti do tridesete godine. To sa ocem me jako potreslo, sa 18 godina sam doživela šlog i tada sam saznala za problem sa srčanom manom - rekla je Olivera za Grand.

- Tata je umro na mnogo ružan način. Nije se ubio i nije bio samo sudar, stradao je na mnogo težak način. Kada se tako ružne stvari dese, to se nikad ne zaboravlja. To je bilo na vestima, svi su to znali. On je imao kafanu i zbog toga sam ja prestala da pevam naše pesme, nisam mogla više ni da ih slušam - kazala je pevačica i otkrila da zbog tragedije u emisiji uglavnom nije pevala domaće pesme:

- Beki Bekić je dolazio kod nas u kafanu, dolazila je i Jelena Karleuša. Ta tragedija je bila za mene jedna velika trauma, i evo sada sam prvi put pevala na našem jeziku. Da budem skroz iskrena bilo mi je teško da pevam večeras, eto i teča je bio ovde, on je za mene kao otac. Tetka i teča su uvek bili tu za nas, to mi je bilo večeras jako emotivno, a onda i to što posle tragedije pevam na našem jeziku. To su sve neke emocije kada se setim oca, familije, kafanskih dana. Prvo pevam Tinu Tarner i posle na našem jeziku. Ali je vreme da se te traume reše - rekla je tada Olivera Theissen za Grand.

Povezane vesti