Dvadesetjednogodišnji Ivan Dmitrović sa Rudnika, nadomak Gornjeg Milanovca je začetnik "FreeStyle motocrossa" u Srbiji. Ljubav prema motorima stekao je još kao dete:

“Volim motore otkad znam za sebe, već sa tri ili četiri godine. Najveću zaslugu za sam ulazak u svet moto sportova i trka imaju moji rođaci Leko i Jovan Vukajlović koji su se u ovim sportovima više puta dokazali”, otkriva Ivan.

Prvi motor je vozio sa pet godina i to čuvenog Tomosa Tori krosa koji, kako kaže, i danas čuva.

Na prvu trku odveo ga je rođak. Bila je to trka u juniorskoj klasi i ljubav se odmah rodila.

"Naravno, ja sam bio oduševljen, a moj otac koji nije jedan od onih koji se plaše kada im dete padne, se brzo složio i dopustio mi da vozim. Bio sam najmlađi vozač u tada šampionatu Jugoslavije, sa svega 6 godina. Trku sam jedva završio jer je na stazi bila velika uzbrdica koju moj Tomos nije mogao da savlada bez pomoći oca i prijatelja koji su gurali da izađem. Tada sam doživeo prvo veliko razočarenje. Tom prilikom sam uvideo o kakvom sportu se radi i da nije uopšte naivan i lak”, priča Ivan.

"FreeStyle moto cross" je u Srbiji nov i vrlo malo ljudi zna o čemu se radi. Zasniva se na ekstremnim skokovima i akrobacijama prilikom vožnje u vazduhu, a za Ivana predstavlja životni stil:

“Za mene FreeStyle moto cross predstavlja način života.To je nešto što volim da radim bez obzira na to što je finansijski mnogo teško. I u svetu je prestiž baviti se ovim sportom, pre svega jer je finansijski zahtevan, zahteva velika ulaganja kako u motor tako i skakaonice. Sa druge strane psihički i fizički zahteva ogromnu spremu, dugogodišnje iskustvo sa kros motorom i ono najvažnije - hrabrost ili kako neki kažu da budeš malo lud", objašnjava Ivan uz tvrdnju da na Balkanu ovaj sport nema uslove.

Upravo zbog toga što ova disciplina nije razvijena u Srbiji, mali broj vozača je potpuno očekivan. Ivan je svakako jedinstven primerak:

"Biti sam u ovom sportu je svakako teško, pre svega jer se kod nas najviše potencira fudbal i košarka. Ljudi slabo, gotovo ništa ne znaju o ovim sportovima. Kada ih vide uživo, jednostavno su zaprepašćeni i oduševljeni. Nema ni jednog čoveka koji je video kada skačem, a da se nije oduševio”, iskren je Ivan.

Ovaj sport ponekad može da bude i veoma opasan, a vozač sebe često može da dovede u životnu opasnost.

"Naravno da postoji doza straha ali pre bih rekao da je to adrenalin. U ovom sportu ne sme da postoji strah. On može doneti samo loše. Uvek treba nastupiti hrabro ali pre svega pametno”, kaže on.

Biti metrima iznad zemlje u njemu budi jedinstven osećaj i ono što ga, kako kaže, pokreće:

"Kada sam na motoru i kada letim motorom od 100 Kg kroz vazduh i manipulišem njime definitivno je jedinstveno! To je ta energija koja me pokreće!“ – zadovoljno će sportista.

Kada je neko u ovom sportu već 16 godina sasvim prirodno je da u svom stanu ima mnogo medalja.

“U moto krosu sam bio vicešampion države u juniorskoj klasi, a šampionska titula mi je izmakla zbog povrede. Imam preko 30 pehara i medalja što prvih, drugih i trećih mesta na takmičenjima. Bilo bi ih i više, ali se ova takmičenja uglavnom odvijaju u evropskim državama”, iskren je Ivan.

Kada je reč o planovima i željama za budućnost, Ivan kaže:

“Naredne godine ukoliko ostvarimo neke saradnje, planiramo nastupe i izgradnju kamiona na kome će biti doskok tako da će rampe biti totalno mobilne za transport. Ukoliko sve bude po planu planiramo i izgradnju velikog bazena sa sunđerom i dizalicom za uvežbavanje novih trikova, takozvani „foam pit“, koji će nam višestruko pomoći. Naravno da priželjkujem i popularizaciju ovog sporta kao i da mladi koji imaju ambicije ka ekstremnom motociklizmu ne izvode to u saobraćaju već da krenu to na pravom mestu.”

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.