Kako su preneli ranije beogradski mediji, glumac je nedavno operisao slepo crevo. Tokom oporavka mu je pozlilo i pao je u komu.

Todorović je rođen je 1930. godine u učiteljskoj porodici u Beogradu. Napustio je studije mašinstva i posvetio se studiranju glume. Bio je u klasi sa Ljubom Tadićem, Slobodanom Cicom Perovićem, Markom Todorovićem kod profesora Joza Laurenčića.

Brat je slavne Mire Stupice, a otac glumca Srđana Todorovića i glumice Dane Todorović.

Njegov prvi pozorišni angažman bio je u Beogradskom dramskom pozorištu, ali ubrzo sa sestrom Mirom Stupicom i njenim tadašnjim suprugom Bojanom Stupicom odlazi u Zagreb gde je četiri godine radio na sceni Hrvatskog narodnog kazališta.

Po povratku u Beograd igra u Ateljeu 212 do 1983. godine, u kome se i najduže zadržao igrajući u predstavama: Arsenik i stare čipke, Sprovod, Krmeći kas, Razvojni put Bore Šnajdera, Kape dole, Druga vrata levo, Mrak i šuma gusta, Pseće srce, Radovan III, Maratonci trče počasni krug, Čudo u Šarganu, Audijencija Vernisaž, Veština, Povratak.

Na filmu je ostvario veliki broj značajnih uloga, prepoznatljivim po njegovom ozbiljnom izrazu lica čak i kada su u pitanju komedije. Mnoge replike likova koje je igrao danas su prepoznatljive i često se citiraju.

Dobitnik je brojnih nagrada uključujući Sterijinu, nagradu Ćuran, Zoranov brk, Pavle Vusijić, Gran pri za ulogu u "Profesionalcu" u Kanu.

Oličenje Beograda, njegovog duha i šarma

Kolege i prijatelji preminulog glumca su ocenili da smo sa odlaskom Bore Todorovića izgubili velikog glumca, jednu od najvedrijih ličnosti beogradskog pejzaža i sjajnog druga i prijatelja,

Bora Torodović je bio "oličenje Beograda, njegovog duha, šarma, lakoće", rekao je reditelj Goran Marković.
"Sa njim odlazi i taj Beograd, nema ko Boru da nasledi", konstatovao je reditelj u čijoj je "Nacionalnoj klasi" Todorović ostvario jedan od upravo takvih likova, majstora i zavodnika Žileta.

Međutim, kako je istakao, "malo ko zna da se iza tog šereta krio jedan ozbiljan misleći čovek, koji je, slušajući samo svoje srce i prateći dosledno svoja uverenja, donosio često vrlo hrabre i nepopularne političke odluke".
"On je bio slobodan čovek koji je mogao da živi prema načelima u koja je verovao. A to može jako malo ljudi", izjavio je Marković Tanjugu.

"Napustio nas je jedan od najznačajnijih, najpopularnijih i najšarmantiji glumac u istoriji srpskog pozorišta, filma i televizije. Bora je bio i ostaće upamćen po ulogama malih ljudi koji se snalaze uz osmeh i priče za preživljavanje. Često je igrao samog sebe sa šarmom koji je zaštitni znak Beograda, rekao je Tanjugu dramski pisac Dušan Kovačević.

"Sa Borom odlazi najbliži rod mnogih građana Srbije, a meni će nedostajati moj stariji brat", dodao je on.

Glumac Branislav Lečić rekao je da mu je "veoma teško što je otišao jedan od izuzetnih glumaca i prijatelja, Bora Todorović.

Sa njim sam radio film "Profesionalac" i to je bilo na moje zadovoljstvo, jer nikada lakše i lepše nisam radio sa jednim glumcem koji itekako ume da napravi fleksibilnu granicu između svog intimnog, privatnog i onoga što je glumački zadatak, rekao je Lečić Tanjugu.

"Mislim da ga je to karakterisalo kroz ceo život, a to su mogli i svi ostali da osete, a to je da se ne zna da li se zeza ili glumi, da li je ozbiljan ili se šali. Njegova duhovitost i humor su bili hrana ne samo na sceni, već i izvan nje, zato što je zajedno sa Draganom Nikolićem i drugim glumcima uspevao da napravi zanimljivu atmosferu, kao i da stvori priče, anegdote koje i dan danas žive", dodao je on.

On je redak talentovani, spontani glumac koji je uvek uspevao da ostavi svoj lični pečat u svemu što je radio, zaključio je Lečić.

"Bora je bio veliki, suptilan glumac, ali pre svega sjajan drug i prijatelj. Duhovit, uvek najlmlađi u društvu. Ali, nažalost najmlađi i odlazi. Neizmerno sam tužan", rekao je Tanjugu režiser Goran Paskaljević.

Teatrolog Jovan Ćirilov ocenio je da je sa odlaskom Todorovića iz naše sredine "nestao jedan od najvedrijih glumaca i ličnosti beogradskog pejžaža.

"I to je nekakva životna protivrečnost povezivati Boru Todorovića sa krajem. Ostaje nam uverenje da glumačka umetnost ostavlja za sobom trag, pre svega u njegovoj porodici, u njegovom sinu, uticaju koji je učinio na druge, bar utisku da se sa vedrinom može prolaziti kroz naš tegobni život i kroz našu sredinu u kojoj uvek ima viška istorije", rekao je Ćirilov Tanjugu.

Direktor Jugoslovenske kinoteke Radoslav Zelenović rekao je da je smrt Todorovića "ogroman gubitak i za našu kinematografiju i za pozorište i za porodicu i kulturu".

To je karijera koja je trajala kao malo koja, on je još 1956. igrao u filmu "Mreža" Bojana Stupice i tada je počeo svoju filmsku karijeru i svih ovih godina bio je prisutan i na filmu i na televiziji.

Ono što je radio 80-tih godina sa svim najpoznatijim rediteljima sa ovih prostora: Goranom Markovićem, Goranom Paskaljevićem, Emirom Kusturicom, Šijanom, Baletićem, Duškom Kovačevićem... je ono po čemu se naša kinematografija prepoznaje kada se osvrnete šta je naša kinematografija bila u 20. veku, rekao je Zelenović Tanjugu.

"Ono što je meni zanimljivo je da se replike iz tih filmova u kojima je igrao i danas se mogu čuti u svakodnevnom govoru i to govori da Bora Todorović nije bio glumac klišea. Sve su njegove uloge veoma raznovrsne i osobene na svoj načim i to je dokaz njegovog ogromnog glumačkog talenta koji je Bora posedovao. Ogroman je gubitak za sve nas", zaključio je on.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.