Šta da radite ako vas KOLEGA NA POSLU NERVIRA? Psihoterapeutkinja otkrila u KOM MOMENTU treba reagovati i ŠTA MU REĆI!

Znamo koliko je važna dobra atmosfera na poslu. Ali šta ako u praksi stvari ne funkcionišu baš najbolje? Nervira nas kolega, možda dobro radi svoj posao, ali nam smeta kao osoba. Nerviraju nas njegove navike. Dilema je utoliko veća jer tenzija raste svakodnevno. Ipak smo osuđeni na to da osam sati dnevno boravimo na istom mestu. I to nije mali period vremena. Pa kako onda iskomunicirati? Šta je do nas, šta je do druge osobe i šta se sve gleda kao netrepeljivost na poslu?

Izvor: Prva  |  
.

- To je jedan nepsihološki termin, ali može obuhvatiti zaista širok spektar nekih psiholoških pojava. Može ići od toga da nam smeta što neko cupka za stolom preko puta nas, do mobinga, preko ogovaranja, izopštavanja iz teme, isključivanja i td…, pojašnjava psihoterapeutkinja Anja Sivč.

Ako se uzme u obzir da su ljudi često skloni da idu linijom manjeg otpora i da su u sitnim ponavljajućim situacijama, nameće se logično pitanje - kada je vreme da reagujemo i na koji način?

- Mi smo naučeni kulturološki da čutimo i da trpimo. I da je to najviša vrednost ovog društva. Znači naporan rad, uz to ćemo čutimo i trpimo i sve će se samo to nekako rešiti. Neće se rešiti i o tome mora da se priča i mora da se razgovara na poslu. Kada je pravo vreme, pa verujem da svi mi nekako imamo duboko useđenu unutrašnji kompas. E sad, na kontu tog ćutanja i trpljenja, mi čekamo kao društvo da se eskalira, da sad to preraste, da ugrozi posao, da ugrozi i međuljudske odnose, da se svi međusobno zavadimo, pa tek onda nešto činimo da se situacija popravi. A zapravo pravi moment kada se postavlju granice, jeste od prvog momenta dolaska na posao. To je moment kada mi učimo druge ljude koje su granice našeg posla, šta hoćemo, šta nećemo, šta ćemo trpeti, šta nećemo, kaže Sivč i dodaje da je neophodna komunikacija “jedan na jedan”.

– Potreban je jedan ljudski pristup, u prvom redu. Da sednemo i da kažemo: “Ookej, ja se osećam loše kada ti radiš to i to”, a ne kao što mi inače volimo da radimo: “Ti si kriv, ti si loš, nego - ja se osećam tako i tako kada ti činiš to i to. Meni bi zaista značilo kada bi ti prestao to da radiš”.

Ali šta se dešava ako kolega, na primer, previše priča i time remeti naš rad i šta može da se svrsta pod mobilng, pogledajte u video-prilogu: