Septembar je 2002. Tito Fonda uznemireno iščekuje jedan telefonski poziv koji će potvrditi da je krupna pošiljka iz Srbije pristigla na svoje odredište u Italiji. Strepi da će ovog puta njegov ilegalni posao biti razotkriven.

Za to vreme Titov poslovni partner Mario Bernardis nudi probranoj klijenteli, u restoranu nadomak Alpa, ekstravagantan jelovnik u duhu starih rimskih gozbi. Daleko od mesta sa koga dolazi glavni sastojak njegovog afrodizijačkog jela, Mario i ne sluti da nešto može da pođe u neželjenom pravcu.

Samo nekoliko dana pre nego što je pošiljka utovarena u kamion-hladnjaču, na bačkom lovištu se odigrao događaj koji će nerazmrsivo povezati živote nekoliko aktera čije se sudbine inače nikada ne bi ukrstile.

Kako sam autor kaže: „’Muk’ je roman o zločinu prema prirodi, što savremeni čovek i ne računa u zločine. Ovoj temi, u čijoj osnovi je istinit događaj, privukao me je apsurd da su ljudi današnjice svoje poznate mračne strane – neumerenost, sebičnost, hedonizam, antropocentričnost – reflektovali i na fiziološki neophodne hranu i jelo. Dok jedni na planeti gladuju, drugima je gastro hedonizam mantra, čak i kad sklizne u gastro perverzije. Moralisanje nije bio moj cilj, ali osećao sam stid u ulozi naratora koji je posmatrao živote, aktivnosti i karaktere likova u romanu iz ptičje perspektive.“

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.