Najvažniji elementi rituala su sređivanje i ulepšavanje grobova (kićenje cvećem i dr.), paljenje sveća, priprema žita-koljiva, simbolično hranjenje duša, polivanje grobova vodom, vinom ili uljem i čitanje molitava za upokojene.

Pravoslavni vernici na zadušnice idu u crkvu gde se služi Liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito-koljivo. Posle službe se ide do grobova pokojnika. Tamo se pale sveće, a sveštenik obavlja kratak obred, kadi i preliva vinom grobove. Prisutni pale sveće za pokoj duša.

U slučaju da su srodnici sahranjeni daleko i da nije moguće otići na groblje, pomen se služi u crkvi. U sredinama gde nije običaj da se zove sveštenik ovaj obred, ili nešto slično njemu, vrši neko od članova porodice.

Važno je da se svi grobovi bližnjih poliju vinom i okade tamjanom. Ranije su ove poslove obavljali isključivo stariji muškarci, a danas to rade i žene, negde i mlađi članovi porodice. Hrana i piće stavljaju se pored groba poslednjeg umrlog člana porodice. Od pića se na groblje obično nose voda, rakija, sokovi, kafa i crno vino, kojim se prelivaju grobovi. Nakon obreda svi prisutni se posluže hranom i pićem za pokoj duše.

Običaj je da se na zadušnice deli milostinja. Kako na grobljima tada ima najviše prosjaka, treba svakom udeliti po neki prilog, jer se veruje da je bolje da čovek pođe sa blagoslovom nego da ga prosjaci proklinju iza leđa.

U nekim krajevima Šumadije postoji verovanje da je najsevapnije izaći na groblje kada su Miholjske zadušnice. U naseljima južnog Banata, u tzv. herskim selima, Miholjske zadušnice se obeležavaju na sam Miholjdan.

Običaj je da se tog dana izbegavaju svi poslovi, naročito u polju, ali i u kući.

Izvor: Pojmovnik.rs

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.