Tokom Drugog svetskog rata, dok su se muškarci borili na frontu, vojsci su bile neophodne žene koje će računati balističke putanje. Holbertonovu je na tim izračunavanjima angažovala Inženjerska škola "Moor" i bila je među šest izabranih žena koje će programirati ENIAC.

Označena kao "subprofesionalac", Holbertonova je zajedno sa Kej Meknulti, Merilin Veskof, Rut Ličterman, Beti Džin Džening i Fran Bilas programirala ENIAC da elektronski računa balistiške putanje za Laboratoriju za balistička istraživanja američke vojske.

Rad na ENIAC doneo je svakoj od tih žena mesto u Međunarodnoj tehnološkoj kući slavnih.

U početku, ženama je u ENIAC bilo dozvoljeno da rade na nacrtima i šemama, da bi kasnije i programirale. ENIAC je objavljen 15. februara 1946. godine na Univerzitetu Pensilvanija i koštao je gotovo 500 000 dolara.

Nakon Drugog svetskog rata, Holbertonova je radina na mnogim projektima, a bila je i šef odseka za istraživanje programiranja, pomogla je u razvoju UNIVAC, a ona je i krivac što nam pozadina na kojoj kucamo dok radimo na kompjuterima nije crna već belo-bež ili belo-siva.

Frensis je takođe napisala i prvi generativni programski sistem Sort/Merge i napisala prvi paket statističkih analiza koje su korišćene tokom popisa 1950. u SAD.

Takođe, Holbertova je radila i na pravljenju C-10 upustava za BINAC, koji se vodi kao prototip modernog programskog jezika.

Kao zaposlena u Nacionalnom birou za standarde bila je veoma aktivna tokom prve dve revizje Fortan jezičkih standarda "Fortan 77" i "Fortan 90".

Pročitajte i:

Monopol, pivo, wi-fi i pancir izmislile su – ŽENE!

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.