Neposredno pre smrti Ingrid Bergman pažljivo je složila sve što ostavlja za sobom - fotografije, pisma, isečke iz novina. I tri haljine, koje je dala na hemijsko čišćenje, ispeglala ih i zaštitila plastičnim navlakama. Svaka od te tri haljine predstavljala je jedan od njena tri braka. Jer, znala je da će, kao i njeni filmovi, i njena tri muža ući zajedno s njom u legendu, piše Šarlot Čendler u biografiji velike filmske zvezde.

Ingrid je rasla bez mame, ali uz tatu koji ju je obožavao, i imala je srećno detinjstvo - sve dok Justus nije oboleo od raka želuca kad je Ingrid imala 12 godina. Kad je umro, uz njega su bile njegove voljene: Ingrid i njena guvernanta Greta koja je radila za njih tri godine, i postala Justusova, očeva, ljubavnica iako je on od nje bio stariji 30 godina. Majčina porodica toliko se zgražala da je Greta u jednom trenutku prekinula njihovu vezu, ali Ingrid je veoma volela Gretu koja je bila vesela i zabavna, a od oca je pritom naučila još nešto o ljubavi: kad je nađeš, treba je zgrabiti. Ljubavni život roditelja Ingrid Bergman koji je priželjkivala i za sebe...

Čežnja za ljubavlju Ingrid je terala iz jednog braka u drugi, a usađena je u nju od najranijeg detinjstva jer ju je otac, "najsavršeniji muškarac u mom životu", kako je Ingrid rekla autorki biografije, naučio da je ljubav najvažnija stvar na svetu, a zabranjena ljubav najsnažnija.

Roditelji Ingrid Bergman upoznali su se 1900. u parku u Stokholmu, gde je mlada Nemica Frida Adler bila tokom praznika. Tada 16-godišnja devojka, kojoj je nadimak bio Fridel, do ušiju se zaljubila u 28-godišnjeg Justusa Bergmana, slikara koji je pokušavao da se probije. Fridini roditelji bili su užasnuti zbog veze svoje ćerke i siromašnog umetnika i zabranili su joj da ga viđa. Sedam dugih godina Fridel je nosila njegov prsten na lančiću oko vrata i strpljivo čekala da Justus kupi fotografsku radnju. Kad su videli da je budući suprug materijalno situiran, roditelji su popustili.

Fridel i Justus bili su neverovatno srećni, ali vrlo kratko. Prvo dete im je umrlo u toku porođaja. Četiri godine kasnije, umrlo je i drugo dete, koje je bilo živo samo nekoliko nedelja. Napokon, 1915. rodila im se zdrava devojčica kojoj su dali ime Ingrid. Ali sreća nije dugo potrajala: dva filmića koja je snimio Justus tužno su svedočanstvo onoga što se dogodilo. Na prvom snimku, Ingrid uzrasta od dve godine hoda uz mamu. Na drugoj, kad su joj tri godine, stavlja cveće na majčin grob. Fridel je umrla naglo, od bolesti jetre.

Nakon očeve smrti, Ingrid je otišla da živi sa tetkom Elen koja je šest meseci kasnije umrla na njenim rukama. Toliko drame u stvarnom životu dodatno ju je podstaklo da potraži zaborav u izmišljenim životima pa se upisala na Akademiju dramskih umetnosti u Stokholmu. A tad je upoznala i zubara Pitera Lindstroma. Bio je devet godina stariji. Odveo ju je na ručak u najotmjeniji hotel u Stokholmu.

"Pozvao me i platio račun. I imao je auto", rekla je.

Ingrid se zaljubila.

"Nisam ni trenutak mogla da budem bez njega. Nikad pre ni posle nisam bila tako očajnički zaljubljena."

Piter je bio pristojan i marljiv mlad čovek, ali i manijak za vežbanjem i samodisciplinom. Kad su odlazili na duge šetnje šumom, teglio je težak ranac. Jednog dana pokazao je Ingrid šta je u njemu: pet teških cigli.

"Jačam mišiće", objasnio joj je.

Kad su dogovorili datum venčanja, Ingrid je pregledala nasleđe tetke Elen i našla pisma koja je majka pisala ocu pre braka. Pisma su bila tako lepa da se rasplakala.

"Nadala sam se da ću istu takvu strast i ljubav kakvu su imali moji roditelji naći sa Piterom", rekla je Ingrid.

Ali stvari su ispale malo drugačije, delom i zato što je Piter bio seksualno inhibiran. Ingrid je bila devica; ipak, kad su se verili, ona je predložila da spavaju zajedno, ali on je odbio. Rekao joj je da će umesto toga ići na duge šetnje po hladnoći. Mislila je da je to zato što je poštuje, ali kasnije u braku se pokazalo da je Piter vrlo suzdržan ljubavnik.

"Začudilo me je što se tako pristojno drži dok vodimo ljubav. Mislim da se plašio da otpustiti kočnice i izgubi dostojanstvo preda mnom. Plašio se da će ispasti budala", rekla je Ingrid koja se nadala da će se s vremenom njihov intimni život poboljšati.

Ingrid je tad već bila glumačka zvezda, s reputacijom ne samo dobre glumice. Ali u privatnom životu bila je nesigurna. Piter je odlučivao o svemu, čak i o tome šta će da obuče. Kad ju je producent Dejvid O. Selznik pozvao u Holivud i ponudio joj ulogu u filmu "Intermeco", Piter i njihova ćerka Pia, rođena 1938., ostali su u Švedskoj, gde je Piter specijalizovao hirurgiju. Iako su kasnije i oni došli u Ameriku (prvo Pia s dadiljom), razdoblje odvojenosti pridonelo je kasnijem bolnom i potpunom raskidu. Stvari već tada nisu išle glatko: kad je Piter posetio Ingrid u Njujorku koji je ona obožavala, sve mu se gadilo.

"Video je samo da je sve prljavo. Prigovarao je da mu se čarape prljaju kad hoda po tepisima u hotelu", rekla je Ingrid.

Kad je 1942. film "Kazablanka" osvojio svet pričom o ljubavi, žrtvi i ratu, Piter nije mogao da podnese veliki publicitet. Njegova žena postala je svetska zvezda, zarađivala je mnogo više od njega i više ga nije trebala kao pre. A što ju je više gubio, više je pokušavao da je drži pod kontrolom.

"Piter je bio veoma strog kad je posredi bila moja ishrana, i neprestano sam umirala od gladi. Terao me je da jedem mnogo svežeg sira i zabranjivao mi slatkiše. Uvek sam od stola ustajala gladna", rekla je Ingrid koja je zato krila keks u svojoj sobi.

Kad se ipak malo ugojila, Piter ju je ispitivao kako je to moguće.

Kontrolisao je i njene finansije i govorio joj:

"Ne treba ti nova haljina. Izgledaš divno u bilo čemu!", i sve češće joj je prigovarao oko izgleda: "Nemoj nabirati čelo kad govoriš. Dobićeš bore pre vremena!" Ili: "Uvuci stomak!", "Jesi li se možda malo ugojila? Pola kile, kilo?".

Ali kad mu je predložila da se razvedu, mislio je da se šali:

"Kako možeš da spominješ razvod kada smo potpuno srećni?"

Ali ona nije bila srećna. Da su ostali u Stokholmu, da Ingrid nije postala zvezda, možda bi njihov brak i opstao. Ali ovako, bio je osuđen na propast, i ne samo zato što je Ingrid kroz svoj posao spoznala mogućnost idealne ljubavi koja joj je nedostajala u stvarnom životu. Dok su privlačni partneri u filmovima, kao Geri Kuper ili Gregori Pek, bili to ipak samo na filmu, sve se promenilo kad je Ingrid upoznala pravoga pustolova - ratnog fotografa Roberta Kapu.

U Parizu je zabavljala vojnike 1945. godine. Kapa i pisac Irvin Šo izveli su je na večeru. Kapa ju je privukao unutrašnjom snagom, ali bio joj je nedostupan. Rekao je Ingrid da je oženjen svojim poslom i da mora da ima slobodu. Možda je zbog toga bio Ingrid još privlačniji - kao da je i sama proživljavala majčinu ljubav prema neprikladnom muškarcu i očevu strast prema guvernanti. Devet godina kasnije Kapa je stao na minu u Vijentamu i poginuo sa samo 40 godina. Ali njegov uticaj na Ingrid bio je neopisivo veliki.

"Kapa je u meni probudio seksualnu stranu koju nisam ni znala da posedujem. Pomogao mi je da budem ja. Nije bio nimalo suzdržan, potpuno se prepuštao kad je vodio ljubav. Shvatila sam kako to izgleda kad na sve zaboraviš", rekla je Ingrid.

Ćerke Pija i Izabela pričale su o majčinoj bici sa kancerom...

Ingrid je 1973. u dojci napipala kvržicu, ali se u početku nije na to obazirala i odlagala je posetu lekaru. To se posle godinu dana pokazalo velikom greškom: bolest se razbuktala i morala je na operaciju. Ali, stvari su, pokazalo se, izmakle kontroli i doktori su joj 1975. odstranili obe dojke.

"Mama je devet godina bolovala od raka dojke a poslednje tri, kada su je moj brat i sestre na smenu negovali u Londonu, bile su veoma teške. Rak se proširio na limfne žlezde, imala je ogroman tumor na desnoj ruci i bila je depresivna zbog straha da više neće moći da glumi", iskreno je ispričala Izabela.

Nikome nije rekla da je bolesna i junački je izdržavala 12 do 15 sati snimanja dnevno u Izraelu, provodeći dva sata u šminkernici kako bi bila transformisana od "visoke švedske luteranke" kako je sebe u šali nazivala u "ženicu poznatiju po svojoj genijalnosti nego po lepoti", kako je opisuje Izabela.

"Celoga života sam za majku mislila da je hrabra žena, a neke njene poteze uspela sam da razumem tek kada sam i sama dobila decu", izjavila je njena najstarija kćerka Pija i dodala:

"Ipak, u razdoblju u kojem se borila s bolešću na mene je ostavila najjači utisak, naprosto zato što je bila čvrsta i nijednog trenutka nije sažaljevala sebe. Gledala je istini u oči i nikada nije pokazala da se bavi razmišljanjima – zašto se to baš meni dogodilo? Umesto toga, radila je kao da se baš ništa nije promenilo."

Tako je Ingrid 1974, odmah nakon prve operacije, snimila film "Ubistvo u Orijent ekspresu", koji joj je doneo trećeg Oskara.

Uznapredovala bolest nije joj ostavila mnogo vremena pa je Ingrid Bergman snimila još samo jedan, televizijski, film, "Žena zvana Golda" (1982). Za taj sjajan portret izraelske premijerke Golde Meir posmrtno je dobila nagradu Emi, koju je u njeno ime primila Pija. Dve nedelje nakon završetka snimanja, neposredno posle intimne proslave svog 67. rođendana u krugu najbližih prijatelja u londonskom stanu, u kojem je nakon razvoda od trećeg supruga živela sama, Ingrid Bergman je otišla na počinak i tiho preminula u snu.

Ćerke su otkrile i da nije nikada htela da ispravlja zube. Nije želela da se menja ni na koji način.

"Odbijala je da nosi štikle i sa guštom je jela četiri sladoleda dnevno, a danima pred početak snimanja živela je samo na nemasnom siru. Majka je bila prava Šveđanka, praktična, direktna i prizemna. Uvek je govorila istinu. Kad bi je pitali, 'Koji vam je omiljeni kreator?' odgovarala bi, 'Ne nosim markiranu garderobu, preskupa je'. Svi su se krstili i prevrtali očima, to je bilo bogohuljenje!", otkrila je Izabela.

Piter je za njihovu vezu saznao tek kad je sve bilo gotovo, ali nije prošlo dugo, a Ingrid je talentovanom italijanskom reditelju Robertu Roseliniju pokazivala Holivud. Piter nije ništa sumnjao. Po njegovom mišljenju, Ingrid nije imala zašto da traži ljubav van braka kad je imala idealnog i vernog muža. Osim toga, Roselini je bio niži od Ingrid, proćelav i već pomalo debeo. Ali previše samopouzdani Piter potcenjivao je svoju ženu: rekao joj je da ćuti ako nema ništa inteligentno reći, terao je da svakodnevno radi vežbe za mršavljenje i uskraćivao joj mnogo toga što je želela. To mu se osvetilo. Kad je Ingrid jednom odvela Roselinija u prodavnicu s igračkama da kupi kaubojsko odelo za sina, reditelj je video čupavu kravu koju Piter nije hteo da kupi jer je koštala 75 dolara i rekao:

"Ovo moram kupiti za Piu!" Za Ingrid je to bio znak. Postali su ljubavnici, a to joj publika ali ni Holivud nije oprostio.

Ubrzo je Ingrid pobegla s Roselinijem u Italiju, rodila mu sina, kasnije se udala za njega i rodila mu još dvoje dece, bliznakinje Izabelu i Ingrid. Još kasnije, shvatiće da je Roselini težak onoliko koliko i briljantan, dosadiće joj njegovi napadi besa i opsesivno kockanje, i neće moći da istrpi to što ima ljubavnicu i što joj je napravio dete pa će se i od njega razvesti.

Ali zbog prevare i veze sa Roselinijem razapinjalu su je kao bludnicu, ona je pohvale primala mirno, a osude podnosila stoički, uvek ostajući čvrsta i dosledna sebi.

"Možda su ljudi u meni videli ideal supruge i majke, ali ja nisam svetica nego samo obično ljudsko biće, i nikome ne dopuštam da mi određuje šta ću činiti sa svojim životom", objasnila je pedesetih godina prošlog veka, kad je glas žena bio još vrlo tih i uglavnom ignorisan.

Javno mnjenje je smekšalo kada su se Ingrid i Roberto razveli od svojih supružnika i venčali. Ali trebalo je da prođe još osam godina pre nego što će se Bergmanova vratiti u Holivud, na dodelu Oskara, da predstavi kandidate za najbolji film. Dočekali su je ovacijama.

"U jednom životu sam prešla put od svetice do kurve i nazad, do svetice" rekla je glumica jednom.

Sreću će napokon naći sa Šveđaninom Larsom Šmitom. (Rossellini je poludeo kad mu je Robin, njegov i Ingridin sin, rekao, nakon što je video Larsa golog: "Tata, on je mnogo veći od tebe!"). Ali ni taj brak nije uspeo, možda zato što je Ingrid zbog posla često odsustvovala pa je i Lars našao ljubavnicu i s njom dobio dete.

Piter je nastavio da specijalizuje medicinu, postao je neurohirurg, ponovno se oženio i dobio još četvoro dece, ali nikad nije oprostio Ingrid to što ga je prevarila i ostavila. Ta je ljubavna drama privremeno uništila karijeru Ingrid Bergman, ali kasnije ju je Holivud ponovo prihvatio, raširenih ruku. Nominovana je za sedam Oskara, osvojila ih je tri. Autorki biografije Šarloti Čendler je rekla: "Znam po čemu ne želim da me pamte. Ne želim da me pamte kao učesnika jednog od najvećih skandala 20. veka, kao simbola pale žene lakog morala". Odlazak u Holivud

Na svoje prvo holivudsko snimanje, 6. maja 1939, dovezla se biciklom i sa sunčanim naočarama pa je na ulazu u studio morala vrataru da objašnjava da je glumica kako bi je pustio unutra. Film "Intermezzo", u kojem se pojavila uz već slavnog Leslija Hauarda, doživeo je veliki uspeh i bio nominovan za dva Oskara, a Ingrid Bergman je postala zvezda. Reditelji i producenti zasuli su je ponudama, ali ona ih je sve odbila jer je njen muž upisao studije medicine u Ročesteru u blizini Njujorka, pa se porodica tamo nastanila.

Ingrid je odmah dobila nekoliko angažmana u pozorištima na Brodveju, ali se nakon nekog vremena ipak vratila u Holivud, tako da je deo godine provodila uz muža i kćerku, a deo u Kaliforniji na snimanjima.

Filmovi u kojima je glumila postigli su fantastičan uspeh – "Kazablanka" iz 1942. već odavno je holivudski klasik, a 1944. je za ulogu u filmu "Plinsko svetlo" dobila i prvog Oskara.

No, po tome je ipak pamte, ali to je samo deo njene legende. Ingrid Bergman sledila je svoje srce po svaku cenu. Njen otac sigurno bi to odobrio.

Ingrid nije predvidela da će veza sa Roselinijem značiti i gubitak voljene ćerke Pije kojoj je u to doba bilo 12 godina. Mislila je da će se dogovoriti sa Piterom oko starateljstva, ali Piter je bio previše ogorčen.

"Nije hteo da mi oprosti. Bio je osramoćen pred svojim kolegama lekarima i u očima celog sveta, uključivši svoju konzervativnu porodicu u Švedskoj", rekla je Ingrid.

Ćerku nije videla punih šest godina. Pia je jednom rekla:

"Pred mamom se otvorio novi, predivan život, čudesna, romantična ljubav. Sve je to za mamu bilo predivno. Ono što je ostalo iza nje nije bilo tako divno. A ja sam bila deo onog što je ostalo."

Izvori: Index.hr/kurir.rs/blic.rs/novosti.rs

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.