NEOSTVARENA ŽELJA Marka Živića bila je da se OSTVARI U ULOZI OCA; osmehom je uvek pobeđivao tugu

Juče nas je napustio glumac Marko Živić u 49. godini. Preminuo je u Beogradu, nakon teške borbe od sa korona virusom.

preminuo glumac Marko Živić, foto: PRVA TV
preminuo glumac Marko Živić, foto: PRVA TV

Ostavio je neizbrisiv trag u pozorištu, na televiziji, filmovima i serijama. Prijatelji i kolege ga opisuju kao svestranog, obrazovanog, duhovitog, ali pre svega - dobrog i poštenog čoveka.

"Osmehom pobeđujem tugu", tako je u jednom intervjuu rekao Marko Živić i dodao da je osmehom služi protiv bola i tuge, kao i da ulepša živote svojih bližnjih.

Za sebe je govorio da je lokal-patriota i da mu je Kruševac, u kom se rodio 4. aprila 1972. godine, oduvek bio inspiracija. Njegova porodica je bila naklonjena umetnosti - otac je po zanimanju bio arhitekta i slikar, dok se majka amaterski bavila glumom.

Godine 2008. oporavio se od teške operacije tumora jednjaka, osmehom je vedrio i sebe i živote drugih bolesnika. Predaja za njega nikada nije bila opcija.

Tada, samo mesec dana nakon operacije, bio je na 'daskama koje život znače', jer njemu su zaista značile život. Završio je glumu 1995. godine na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Radeta Markovića. Bio je stalni član Pozorišta na Terazijama i Beogradskog Dramskog pozorišta.

"Kad su cvetale tikve", "Ne igraj na Engleze", "Let iznad kukavičjeg gnezda", "Bračni kabare", "Anđeli čuvari", samo su neke od predstava u kojima je igrao. Pamtićemo ga kao Lepog u seriji "Folk", Kileta u filmu "Čitulja za Eskobara", kao Isaka u "Montevideu", Trnavca u "Senkama nad Balkanom" i još mnogim drugim ulogama...

Daroviti Kruševljanin je svaku od navedenih uloga izveo na maestralan način i tako doprineo uspehu svakog projekta, a samim tim i našeg glumišta.

Jedna uloga mu je i dalje ostala neostvarena, a o čemu je reč, poslušajte u prilogu u nastavku...