Svi su je odmalena zvali "Smeško" i "Vesela" i niko nije mogao da pretpostavi kakvo nasilje trpi u svojoj porodici. Kaže da otac je pio dok je njena majka sa njom bila u drugom stanju. Jelenina majka je potom otišla kod svoje majke, gde se i porodila. Prema pričama komšija, Jelenina majka je htela da je baci u Drinu, ali ipak su došli na ideju da Jelenu vrate ocu.

"Do dve godine, dok se otac opet nije oženio, ja sam sve komšinice zvala 'mama'. Sve one su pomagale sa pelenama, kremama i ostalim dečjim obavezama, jer su i same imale malu decu", priseća se Jelena.

Kada joj se otac opet oženio, nastavio je da pije, i kako kaže, tukao i nju i maćehu.

U tinejdžerskim danima doživela je silovanje, o kom godinama nikome nije pričala. Imala je kome, ali nije smela. Jelena se plašila i mislila je da je ona kriva za sve.

"Zbog toga sam smislila jednu uzrečicu. Šta god da pogrešim, kažem 'Bože, ko me ne bi voleo'. Rešila sam da na ovaj način sklonim osećaj krivice. Čak i kad pogrešim, sebi oprostim", kaže Jelena.

Pre šest i po godina, Jelena je postala mama četvrti put. Tokom prvih dana u porodilištu imala je strah da pogleda svoje dete.

"Kada se rodila Milica, koja ima Daunov sindrom, doktori su mi rekli 'tvoje dete čudno izgleda'. Prepala sam se, jer nisam znala šta to znači", priseća se Jelena i u prilogu u nastavku objašnjava šta je prvo pomislila kada je videla ćerku Milicu, kako je njen život kasnije tekao i kako danas izgleda njihova svakodnevica:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.