Duška i Boris su se nakon završetka osnovnih studija na Medicinskom fakultetu, preselili u Švedsku gde su započeli specijalizaciju. Tamo su osnovali porodicu i postali roditelji četvoro dece.

To što je Borisova porodica već bila u Švedskoj, otac, majka, sestra i brat koji je takođe lekar, bračnom paru Bajić je bila olakšica, jer su mogli da pretpostave kakav život ih čeka.

Duška i Boris su ponosni na svoja dosadašnja dostignuća, pogotovo na poslovne uspehe koje su postigli u Švedskoj, ali uspehom se može pohvaliti i njihov najstariji 15-godišnji sin, kom je svojevremeno bilo ponuđeno da igra za švedsku košarkašku reprezentaciju. On je ipak odbio, jer je oduvek maštao da sportsku karijeru gradi samo u rodnoj zemlji, ponosno noseći dres Srbije!

Ovi roditelji su oduvek znali da će se jednog dana vratiti u Srbiju. Želja da svoju decu vaspitaju među svojim narodom im je bila ipak glavna motivacija za povratak. Kako ističe Duška, "nisu želeli da svojoj deci uskrate detinjstvo u Srbiji".

Kako oni vide život u Švedskoj, koje su prednosti i mane života i rada, ali i školstva u toj zemlji, i šta su "dobili" kada su se prošlog leta vratili u domovinu, Boris i Duška su pričali u nastavku...

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.