Došla je u emisiju da pronađe dečka, a izabrala serijskog ubicu

Nategnut dijalog i patetične fraze nisu bile jedino što su učinili čudnom emisiju "Dejting Gejm (Igra ljubavnog sastanka)", emitovanu 1978. godine. Naime, neženja broj 1 bio je Rodni Alkala, koji je kasnije osuđen na smrtnu kaznu zbog ubistva najmanje 50 ljudi, a najviše 130 ljudi. Kada je učestvovao u emisiji, već je bio osuđeni silovatelj i negde na sredini svog ubilačkog niza.

.

Devojka koja je trebalo da izabere pobednika sa kojim će izaći na "dejt", ne samo da nije pojma imala ko je Alkala, već je upravo njega izabrala uprkos njegovim neobičnim odgovorima tipa "Ja sam banana. Oguli me!".
Na sreću, posle prvog izlaska, Šeril je prkinula svaki kontakt sa Alkalom, za kojeg je rekla da je bio jeziv i da ju je plašio.
Koliko je samo bila u pravu...

Detektivi iz odeljenja za ubistva Hantington Biča u Kalifroniji su 26. jula 1979. godine pronašli na stotine fotografija neidentifikovanih žena u pretincu u Sijetlu koji je pripadao čoveku po imenu Rodni Alkala. Oni su istraživali ubistvo dvanaestogodišnje Robin Samsou, koja je mesec dana ranije viđena kako priča sa Alkalom. Njene minđuše pronađene su u pretincu zajedno sa fotografijama.

Alkala je osuđen na smrt 8. maja 1980. godine, ali je uspešno uložio žalbu na presudu 1984. godine, tvrdeći da je uključivanje prethodnih osuda u ovaj slučaj uticalo na odluku porote.

Njegovo naredno suđenje 1986. godine takođe je bilo poništeno zato što sudija "nije dozvolio odbrani da razvije i predstavi dokazni materijal povodom ključnih tačaka u slučaju".

Alkala je najskorije osuđen u martu 2010. godine i ponovo je dobio smrtnu kaznu.

Uprkos poteškoćama da se njegove presude održe, niko nije mnogo sumnjao u to da je Alkala plodni ubica.

Na tri suđenja između 1980. i 2010. godine dokazano je da je ubio sedam mladih žena, a detektivi tvrde da taj učinak nije kompletan. Zastupajući tu teoriju, Policijska služba Hantington Biča je na kraju poslednjeg suđenja javno objavila Alkaline fotografije, nadajući se da bi bar neke od na stotine žena mogle biti identifikovane ili potvrđene kao nestale.

"Šačica žena (manje od 30) javila se da je pozirala za te fotografije", saopštio je detektiv Patrik Elis. "U njegovoj zbirci su se našle koleginice, drugarice sa studija, devojke, članice porodice i nepoznate žene, ali je manje od deset njih priznalo da ga lično poznaje."

Uprkos tome što su od 2010. godine dobili na stotine poziva, Elis priznaje da nijedna od žena nije bila povezana sa slučajem nestalih osoba. Policijska služba Hantingtona Biča je od tada uklonila identifikovane žene sa svog sajta, ostavivši samo neprepoznate slike, a slučaj je ostao delimično otvoren.

Rodni Alkala je rođen u San Antoniju, u Teksasu, 1943. godine, ali se preselio u Los Anđeles kad je imao 12 godina. Nakon kratke i neuspešne karijere u vojsci (otpušten je zbog poremećaja ličnosti), počeo je da studira primenjenu umetnosti na Univerzitetu u Los Anđelesu i diplomirao 1968. godine, kada je počinio prvi dokazani zločin.

Čovek je za volanom svojih kola video kako namamljuje osmogodišnju devojčicu u auto i pratio ga do njegovog stana u Holivudu. Kad je stigla policija, zatekla je devojčicu silovanu, pretučenu i jedva živu, ali je Alkala nekako uspeo da pobegne. Preselio se u Njujork pod lažnim imenom i upisao se na Univerzitet u Njujorku, gde je studirao pod Romanom Polanskim.

Kao po ironiji sudbine, suprugu Polanskog će naredne godine ubiti Čarls Menson, a sam režiser će nekoliko godina kasnije biti optužen za seksualno zlostavljanje trinaestogodišnjakinje. Ali Polanski je naučio Alkalu da koristi kameru, a ovaj je započeo karijeru kao samoproklamovani "modni fotograf".

"Imao je, što se kaže, dobru žvaku, a to je dobro prolazilo kod devojaka. Mislim da prosečan muškarac verovatno neće prići zgodnoj devojci u baru iz straha da će dobiti dvojku. E, pa on nije zazirao od toga da se obrati bilo kome. Uspevao je da ih nagovori da mu poziraju i to mu je skoro svaki put polazilo za rukom“, ispričao je inspektor Mek.

Tako je i uspeo da nakupi pozamašan portfolio, uključujući portret dvadesettrogodišnje stjuardese iz Njujorka Kornelije Krili, koju je zadavio 1971. godine. To mu je postao modus operandi, što je dovelo do nova tri ubistva: 1977. godine: Elen Huveri (28), Džil Barkomb (18) obe iz Njujorka, i medicinske sestre iz Malibua Džorždije Viksted (27).

Alkala se 1978. godine pojavio u Ej – Bi- SIjevom kvizu Ko će koga, gde je pobedio dvojicu takmičara i osvojio večernji izlazak sa ženom po imenu Šeril Bredšo. To se, međutim, nije desilo jer je Bredšo smatrala da se ovaj ponašao "jezivo" iza scene. Kako je ispričala za CNN 2010. godine: "bio je miran, ali je istovremeno upadao u reč i bio napadan kad god bi mu to palo na pamet. Postao je vrlo odbojan, nepristojan i napadan kao da se trudio da zastraši. Na kraju ne samo da je uspeo da mi se ne svidi, već je i ubedljivo najjeziviji muškarac koga sam u životu upoznala."

Kasnije iste godine Alkala je ubio Šarlotu Lemb (32) a potom 1979. godine i dvadesetjednogodišnju Džil Parento, obe u Los Anđelesu.

I konačno, 20. juna 1979. godine, Robin Samsou je nestala na putu za čas baleta i policija je upala u Alkalin stan gde je pronašla račun za skladišni pretinac u Sijetlu. Alkala se od tada nalazi u državnom zatvoru Sen Kventin.

"Doživeo sam taj slučaj prilično lično", prisetio se Mek, koji je danas u penziji. "Bio sam patroldžija u Hantington Biču kad je Robin oteta. Zapravo, stalno mislim na njihove fotografije — poznatih žrtava. Elen Huver iz Njujorka i devojaka iz Los Anđelesa, kao i naše devojčice iz Hantington Biča. Znate, to je promenilo način na koji sam odgajio svoju decu, šta sam im dozvoljavao da rade. Nakon toga nisam smeo deci da dopustim da idu na plažu."

Među ženama za koje se sumnja da su postale Alkaline žrtve je i Pamela Džin Lembson 819) iz San Franciska. Ona je nestala 1977. godine nakon što je ispričala prijateljicama da ide da se nađe sa fotografom.

Policija kaže da nema DNK dokaze za to, ali opisi svedoka se ubedljivo poklapaju sa Alkalinim profilom. Isto tako, policija iz Sijetla je ubeđena da on stoji iza ubistava dve tinejdžerke počinjenih 1977. i 1978. godine, ali ponovo nema dovoljno dokaza za presudu.

Njegova sposobnost da izbegne presudu često je pripisivana njegovom neobično visokom koeficijentu inteligencije, koji je navodno 135.

Ali Mek misli da je samo imao sreće.

"Razgovarao sam jednom s njim", kaže on."Ima visok IQ, tvrde svi, ali ne mislim da je ni izdaleka toliko pametan kao što misli. Napisao je knjigu po imenu Vi, porota i pročitao sam je, ili sam bar pokušao, a ona apsolutno nije imala nikakvog smisla. Bila je to samo gomila lupetanja. On nije lud, njega je pokretala čista seksualna izopačenost i zadovoljstvo."

Na FB stranici "Help Find Serial Killer Rodney Alcala's Victims" objavljene su fotografije nestalih devojaka, devojčica i žena za koje se smatra da su njegove žrtve. neke su pronađene, neke nisu nikada.

.

Izvor: Vice, Newsweek