Oni, dakle, više nisu tu da bi vlasnike snabdevali jajima, već postaju pravi ljubimci sa imenima i određenim pravima.
"Stalno nalazim jaja u korpi za mačke", priča Lusi Dids iz Saseksa, koja ima petla Gospodina Ročestera i kokošku Gospođu Bejts, koji slobodno šetaju o kući. Jedino im je zabranjno da ulaze u kuhinju.
Novi vlasnici brzo shvataju da su pilići jako dobro društvo, kaže Kejti Mormino autorka vodiča za vlasnike kućnih pilića, i dodaje:
"I meni samoj je bilo malo šokantno kada sam počela da ima dajem imena!"
Lusi ne šeta svoje piliće, ali da joj se čini da, kada njen pas uskoči u automobil, Gospodin Ročester i Gospođa Bejts kao da hoće da je pitaju "Možemo li i mi?"
Prema podacima iz istraživanja britanske Asocijacije proizviđača hrane za kućne ljubimce, populacija kućnih pilića dostigla je broj od 500.000, u periodu od 2010. godine do danas, piše Gardijan.
"Sve više naših članova piliće tretira kao kućne ljubimce", kaže Pedro Moreira, predsednik Uduženja pilićara iz Sareja, i dodaje da su to veoma društvene životinje, koje imaju svoj karakter i navike".
Ipak, on savetuje eventualne buduće vlasnike kućnih pilića da prvo konsultuju svoje komšiluk, pošto su oni prema propisama okarakterisani kao stoka, pa nije dozvoljeno njihovo puštanje u bašte.
Lusi Dids, međutim, ističe da su i njeni prijatelji počeli sebi da nabavljaju pernate ljubimce.
"Jedna prijateljica je svoje pile nazvala Gospodin Klif, pošto ju je posetilo na košulju kakvu je Klif Ričard nekada nosio!"
Izvor: dnevno.rs