- Najpre liturgijski, a onda u krugu porodice i prijatelja. Poenta je da proslavimo slavu i da za tog sveca, danas na primer za svetog arhangela Mihaila, u čast njegovu sakupimo zvanice, naše prijatelje, rodbinu, eventualno neprijatelje, ne bi li se pomirili i da tako podelimo trpezu, što je nastavak liturgije. I najbitnije, naravno, kada smo na liturgiji, nedeljom i crvenim slovom kao što je danas, da se pričestimo. To je, verujte mi, najsvrsishodnije, najspasonosnije što može hrišćanin da uradi za sebe, a neposredno i za čitav svet, objasnio je protosinđel Teofil, a onda ispričao veoma važnu stvar o tome zbog čega palimo sveće i za neprijatelje…

- To je zapovest koju nam je Hristos dao i po kojoj se razlikujemo apsolutno od svih religija i od celog sveta - da ljubimo neprijatelje, ne njihova dela, nego njih same kao ljude, kao potencijalnu našu braću i sestre. Jer se niko nije rodio zao, i imajući to na umu, i imajući na umu Božiju volju da želi svakog da pridobije za sebe, da imamo to na umu da ne gledamo trenutak, ili žutu minutu, ili pogrešan život jednog čoveka, nego da uhvatimo jedan piksel njegove dobrote i to da nam bude cela kompozicija njegove ličnosti, jer će takav biti u večnosti, kad se preobrazi, a svako ima šansu.

Više o ovoj temi pogledajte u video-prilogu:

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.