Jedan od onih koji ukazuju na sve češći problem ignorisanja dece u porodici je Tomislav Kuljiš, autor programa Roditeljstvo i rani razvoj i osnivač centra Prirodno roditeljstvo, koji tvrdi da je od svih negativnih iskustava upravo zanemarivanje najraširenije i najopasnije jer često prolazi neviđeno.

Kako objašnjava, za zanemarivanje nema nikakvih sankcija za roditelje, kao kada je na primer reč o fizičkom zlostavljanju, a ono kod deteta ostavlja još više boli i negativnih posledica.

Dete se oseća zanemareno i nebitno

Kuljiš objašnjava da se ignorisanje deteta može opisati i kao nedoživljavanje deteta, neviđenje njegove posebnosti, nekomuniciranje s njegovim unutarnjim svetom i nemanje emocija. Ukratko, ovakav primer ponašanja javlja u porodicama u kojima nedostaje emocionalni kontakt. Dete se oseća zanemareno, nebitno i odbačeno.

"Metafora za zanemarivanje spram zlostavljanja je kao da biljci nismo čupali listove, ali smo je stavili u mračni prostor bez vode i pustili da raste. Takva deca postaju odrasle osobe sa smanjenim emocionalnim svetom, nesposobne za empatiju i doživljavanje drugih, osećaju se prazno u sebi, ne poznaju sami sebe, jer ih niko nikada nije stvarno upoznao, jer nikome nikada nisu uspeli da izraze kakvi su oni stvarno u sebi. Imaju problema s emocionalnom samoregulacijom i nose silnu ljutnju u sebi, koju često projektuju na partnere ili druge lake mete. U osnovi nose tešku bol u sebi koju potiskuju i ne znaju od kuda dolazi jer roditelji su ih uverili da su imali sve što su želeli, ali nisu imali ono što je trebalo", tvrdi Kuljiš, piše Index.hr.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.