Kako se navodi, pilot major Ivan Pantić iz 98. vazduhoplovne brigade iz Kraljeva, tom prilikom se katapultirao iz aviona. Major Pantić se dobro oseća i u stabilnom je stanju, a u toku dana će biti prevezen na Vojnomedicinsku akademiju radi kontrolnog pregleda.

Avion je pao na livadu u rejonu sela Mrčajevci ne oštetivši objekte i ljudstvo.

Mesto pada aviona je obezbeđeno u saradnji sa pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova.

Načelnik Odeljenja za vanredne situacije Moravičkog okruga Dragiša Bročić rekao je ranije da se vojni avio srušio oko 12.30 časova i da se pilot katapultirao i da nije povređen.

On je dodao da je čačanska vatrogasna jedinica stigla oko 12.59 časova na lice mesta gde je učestvovala u gašenju požara.
"Avion je pao na 25 metara od jedne kuće, a nekoliko objekata u blizini je oštećeno", rekao je Bročić.

Prema njegovim rečima uviđaj će obaviti vojni istražni organi i dati zvanično saopštenje šta je uzrok pada aviona.

Pad vojnog aviona - rizik profesije

Vojni analitičari Aleksandar Radić i Bojan Dimitrijević ocenili su da današnji pad vojnog aviona "orao" predstavlja neku vrsta rizika profesije koji je prisustan i u državama sa najsavremenijim letilicama, ali i da to ukazuje na ključni problem u Vojsci Srbije - neophodnost nabavke novih i savremenih letilica.

Radić smatra i da pad tog aviona nije mogao da se predvidi jer se nesreće u vojnim vazduhoplovstima dešavaju i u državama koje imaju borbene avione najnovije generacije i sa softiciranom tehnologijom.
"Kada letite može i da padnete - to je jedna od činjica koja se događa i kod najsavremenijih vazduhoplova sa najsavremenijom tehnologijom", rekao je Radić Tanjugu.

Prema njegovim rečima, svetska statistike udesa u vojnim vazduhoplovstvima pokazuju da su nesreće najčešće na početku uvođenja nekog aviona u upotrebu kada je nov i pri kraju upotrebe.

On je, podsetivši da je avion "orao" kod nas dugo u upotrebi i da se nalazi "u poznim godinama karijere", ukazao i na probleme sa servisiranjem i rezervnim delovima što je dovelo "do povećanog rizika letenja".
"U slučaju "orla" do sada je bilo dosta otkaza vezanih uglavnom za hidraulični sistem i za stajni trap koji je u relaciji sa hidrauličnim sistemom i to je problem koji je taj avion pratio tokom čitave karijere", rekao je Radić.

On je istovremeno naglsio i da "mnogi drugi avioni napravljeni u zemljama koje su mnogo tehnološki savremenije i naprednije imaju ozbiljne tehničke probleme sa svojim letilicama".

Dimitrijević je rekao Tanjugu, pozivajući se na dostupne informacije da je do pada tog aviona došlo tokom "rutinskog delovanja i procesa obuke u svakodnevnom radu".
"Ono što privlači pažnju je činjenica da je to peti šesti udes u vojnom vazduhoplovstvu u proteklih nekoliko godina a ono što je karakterističo za avion "orao" je da u protekla dva udesa kao ni u ovom nije bilo ljudskih žrtava", rekao je on.

Dimitrijević ističe i da je činjenica da je avion "orao" više od 25 godina u upotrebi u našem vazduhoplovstvu "i da to pokazuje da je nabavka novih letilica jedan od ključnih problema ne samo vojnog vazduhoplovstva nego i vojske u celini".
"Mislim da će i ovaj udes koji se danas desio usmeriti pažnju i javnosti i nadležnih na nabavku novih letilica što se nije desilo u posldednjih dvadesetak godina", rekao je Dimitrijević.

Prema njegopvim rečima, posebno je dobro što nije bilo ljudskih žrtava i da, iako ovakvi udesi privlače pažnju javnosti, to pokazuje da vojno vazduhoplovstvo funkcioniše.

Karakteristike aviona "orao"

Vojni avion "Orao" jedan je od više tipova te letilice koje koristi Vazduhoplovstvo i Protivvazduhoplovna odbrana Vojske Srbije.

Taj tip aviona, koji je prvi put poleteo 30. oktobra 1974, koncipiran je kao lovačko-bombarderski aparat za podršku trupama i predviđeno da zadatke izvršava na malim visinama i s velikim nadzvučnim brzinama leta.
"Orao" postiže izvanredno veliku brzinu na malim visinama, veću od nekih drugih aviona iste kategorije, što je omogućila savremena aerodinamična koncepcija letelice kao i oblik trupa.

Taj avion je visokokrilac strelastih krila i sa stajnim trapom tipa tricikl, a visok stajni trap prilagođen je osnovnoj nameni aviona omogućavajući mu da nosi optimalnu količinu različitih ubojnih sredstava.
"Orao" ima klimatizovanu i presurizovanu kabinu s najmodernijim izbacivim pilotskim sedištem karakteristike 0-0, a radi sigurnog sletanja i brzog zaustavljanja aparat ima po dva točka na glavnim nogama u kojima su ugrađene hidraulične kočnice s diskovima i tarnim pločicama.

Automatska regulacija kočenja omogućuje da avion može sleteti i ne prevrnuti se i kad mu jedan točak koči po ledu ili mokroj podlozi, a drugi po suvoj, navodi se u stručnoj literaturi. Ta letelica namenjena je, prvenstveno, za dejstvo po ciljevima na zemlji, ali i za presretanje i uništavanje transportnih aviona i sporijih aparata.

Ono po čemu je taj avion bio najpoznatiji je činjenica da je probni pilot Marijan Jelen u njemu probio zvučni zid, u poniranju od 30 stepeni.

Razvoj aviona "Orao" počeo je krajem šezdesetih godina prošlog veka u Vazduhoplovno-tehničkom institutu, a letilica je zamišljena kao okolozvučni lovac-bombarder za podršku jedinicama na liniji fronta i za jurišna dejstva. Razvoju se 1970. godine priključila Rumunija, čijem vazduhoplovstvu je bila potrebna letilica koja bi zamenila avion "MiG-17", navodi se u stručnoj literaturi.

Projekat je dobio ime "YUROM", a avion je kasnije u Jugoslaviji dobio ime "J-22 Orao", dok je u Rumuniji označen "IAR-93". Prve proizvedene letilice bile su namenjene za izviđačke zadatke, a označene su IJ-22 i INJ-22 (dvosed), dok je lovačko-bombarderska varijanta ozačena J-22, a školska dvoseda verzija NJ-22.

Avion "Orao" je korišćen u sukobima na prostorima SFRJ. Vojno vazduhoplovstvo je koristilo 33 aviona "orao" u četiri osnovne borbene, nastavne i izviđačke verzije.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.