Voditeljka TV Prve Marija Kilibarda više od 20 godina pleni kraj malih ekrana i publika je obožava zbog vulkanske pozitivne energije, neposrednosti i veselog duha.

I kada se kamere ugase, iz njenih očiju isijava zadovoljstvo, spokoj i sreća.

Mara, kako je iz milošte zovu prijatelji i kolege otkrila je svojevremeno u intervjuu za Stil tajnu svog trajanja i šta smatra krunom svoje karijere.

"Mislim da tu krunu tek kitim. Dragulj po dragulj. Čini mi se da sam tek na pola. Ponosna sam na svoj razvojni put. Nije bilo brzih uspeha, ali zato nisu bili ni instant. Možda je i to jedan od recepata, a drugi je to što obožavam svoj posao. Samouverena sam, a mislim da nisam nadmena. Trudim se da budem iskrena i korektna prema saradnicima i dajem ljudima oko sebe slobodu da budu svoji. I gostima i kolegama. Važno je biti svoj u moru sličnih, otvoren za kritike i nova znanja, vredan i voleti svoj posao. To mora biti nagrađeno na kraju".

Imaš uspešnu karijeru i bogato životno iskustvo, prošla si kroz uspone i padove, ali si uvek ostala svoja. Da li je je to teško u vremenu kada mnogi pokušavaju da nas prilagode aktuelnim principima društva?

"Nije teško kada pišeš svoja pravila i postavljaš svoje principe. Onda odgovaraš samo sebi".

U četrdesetoj godini izgledaš lepše i od mnogo mlađih žena. Šta sebi kažeš kada se pogledaš, zašto je važno voleti sebe i svoj odraz u ogledalu?

"Hvala na komplimentu, mnogo mi znači jer nisam baš najradosnije dočekala 40. godinu, imala sam blagu nelagodu zbog okruglog broja. Međutim, ovo što si napisala jeste suština, važno je voleti sebe, jer iz ljubavi dajemo dobre rezultate na poslu, u kuhinji pravimo ukusnije jelo, kada volimo sebe lepi smo sebi, pa samim tim zračimo i drugima. Mislim da to jeste poenta, voleti sebe, osvestiti ko smo, prihvatiti sebe bezuslovno i biti spreman za lični napredak i rast".

Propagiraš prirodan izgled na društvenim mrežama i ponosno pokazuješ pegice koje bi neke žene sakrile. Koliko se danas ceni prirodna lepota pred naletom trendova?

"Prirodan izgled bi trebalo da bude normalna stvar koji je u današnje ludo vreme kada smo okruženi klonovima postao jedna retka čudesna stvar. Zato insistiram na tome jer negujem prirodan izgled i hoću da podsetim mlade devojke koje žive ovaj teror lepote koji instagram plasira da i prirodno ume da bude i te kako lepo i privlačno, a što je najvažnije i najzdravije.

U jednom intervjuu si otkrila da te drugarice često podsećaju na jednu tvoju rečenicu "Ja nisam žena svojih godina". U kojim situacijama je Mara "najveće dete", šta ti pomaže da zadržiš dečju iskrenost i razdraganost?

"To je mnogo simpatično jer nepoznati ljudi koji te vidi u dečjem izdanju pomisle: "Bože, kako se ova žena od 40 godina infantilno ponaša". Ali, obožavam da se igram, kliberim sa svojim prijateljima, đuskam u stanu i pevam u svom radnom okruženju. Takvo ponašanje ponese ljude i krene lavina dobrog raspoloženja koje nam je svima preko potrebno. Svoje "dečje igralište" mogu da napravim na svakom mestu, zavisi od trenutka, a dete u sebi volim da negujem zato što deca imaju čista razmišljanja i namere".

Čime danas ispisuješ stranicu svog života?

"Upravo ovim o čemu smo razgovarale maločas. Moje skale, moja pravila, moji standardi, moje želje i načini. Čini mi se da su konačno svi ustanovljeni. U partnerskim odnosima (poslovnim, privatnim) mislim na sve to samo "naše". Mi tada ispisujemo naša pravila i pravimo sopstvene šablone kojima težimo kvalitetu, dobrim rezultatima i sreći".

Savremeni način života zarobio je žene velikim očekivanjima i brojnim ulogama u kojima se moraju isprobati.

Očekuje se da budu idealne partnerke, supruge i majke, domaćice, poslovne žene, a pritom i da uvek sjajno izgledaju. Koliko je to opterećujuće i kako se izboriti sa tim pritiscima?

"Sigurna sam da je toliko opterećujuće da se svaka od nas barem jednom kompletno slomila pod pritiskom ispunjavanja svih tih uloga i zadataka. Ne znam nijednu osobu koja može da produktivno radi 8-9 sati, provede kvalitetnih i posvećenih par sati sa decom, spremi kuću, skuva 3 obroka i da izdvoji bar malo vremena za sebe kako bi bar kosu oprala i popila kafu, a onda provela malo vremena sa svojim partnerom i eventualno odspavala. Gde je tu vreme koje gubimo u saobraćaju, prijatelji, trening... Fizički je nemoguće. Pošto društvo to očekuje, a mi smo učene vekovima da budemo pokorne i ispunjavamo norme, onda kada ne ispunimo bar jedan zadatak, nije dovoljno što nas svi sa strane kinje, već to radimo i same sebi. To nije život. To je nehumanost koja razara svačiji duh. Moramo pred sebe da postavimo pitanje sreće i sopstvenih kapaciteta i u skladu sa time da gradimo svoj put, a ne društveno prihvatljiv".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.