Božićna pšenica jedan je od najprepoznatljivijih simbola božićnih praznika u srpskoj tradiciji. Seje se na Svetu Varvaru ili Svetog Nikolu i do Božića stoji na stolu kao znak života, napretka i novog početka. Njena uloga nije magijska, već duboko simbolična - ona podseća na Hristovo rođenje i obnovu života.Kada prođe Božić, mnogi se zapitaju šta bi trebalo uraditi sa božićnom pšenicom. Prema starom narodnom običaju i crkvenom učenju, pšenica se ne baca u smeće, već se sa poštovanjem vraća prirodi, jer je i ona njen dar.Najčešće se daje pticama, kao čin dobrote i zahvalnosti. U dvorištima se može prosuti ispod drveta, u bašti ili na zemlju, dok se u seoskim domaćinstvima često daje stoci ili živini. Neki običaji nalažu da se pšenica zadrži još koji dan posle Božića, a potom se na isti način vrati prirodi.Ako je božićna pšenica bila osveštana, sa njom treba postupati još pažljivije. Takve stvari nemaju mesto u otpadu, ali nema ni potrebe da se čuvaju tokom cele godine "za sreću". Suština običaja nije u zadržavanju predmeta, već u poštovanju njihovog značenja.Običaj vezan za božićnu pšenicu završava se tiho i jednostavno - bez sujeverja, ali sa zahvalnošću. Kao i badnjak, pšenica ima svoju simboliku, ali ona sama po sebi ne čuva dom. Dom čuvaju vera, mir i zajedništvo u porodici.Božićna pšenica nas podseća da praznici ne žive u predmetima, već u smislu koji im dajemo i u načinu na koji ih živimo.
Šta uraditi sa božićnom pšenicom nakon praznika? Običaj koji se završava poštovanjem, a ne bacanjem
Njena uloga nije magijska, već duboko simbolična - ona podseća na Hristovo rođenje i obnovu života.
Ilustracija; Foto: izzzy71/Shutterstock
7.1.2026.|17:00
Izvor: Najžena.rs/ Slobodanka Ćorić
Podeli:
Vrati se na vest