Danas slavimo Spasovdan: Evo šta prema narodnim verovanjima ne smeju da rade žene, a šta muškarci!

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 28. juna obeležavaju Vaznesenje Gospodnje, praznik koji je u narodu poznat kao Spasovdan. To je jedan od deset praznika posvećenih Gospodu Isusu Hristu, obeležavamo ga 40 dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Svetih Trojica (Duhova), i uvek je u četvrtak.

Spasovdan, foto: milart/shutterstock
Spasovdan, foto: milart/shutterstock
.

Spasovdan je praznik posvećen danu kada se Isus Hristos četrdeseti dan posle vaskrsenja poslednji put javio svojim učenicima - dvanaestorici apostola, uzneo na nebo, i "seo s desne strane Boga".

Mnoge porodice ga proslavljaju kao krsnu slavu. Taj dan je i podsećanje na vreme kada je 1403. godine despot Stefan Lazarević Beograd proglasio srpskom prestonicom, pa se on obleležava i kao slava našeg glavnog grada.

Spasovdan je kao slava Beograda obnovljena 1993. godine kada je ulicama u centru grada prošla litija prvi put posle 46 godina.

Po hrišćanskom verovanju, vaskresenjem je Gospod pokazao da je jači od smrti i 40. dana od vaskrsenja njegovi su se učenici nalazili za trpezom. Tog dana im se Hristos ponovo javio i rekao:

– Idite po svemu svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje biće osuđen – navodi se u Novom zavetu.

Mnogi običaji o Spasovdanu sačuvani su još od prethrišćanskih vremena.

Bio je to praznik ratara i stočara. Prema starom slovenskom verovanju, gromovnik Perun, tukao je, po verovanju, gromovima i gradom useve, a božanstvo Spas je uz žitni klas u ruci, spasavalo useve od grada. piše Lepaisrećna.rs

Za Spasovdan kao krsnu slavu klalo se jagnje i spremala se cicvara. Inače, naši stari nisu pili mleko od Nove godine do Spasovdana, verovali su da na Spasovdan muškarci ne valja da se briju, žene da se umivaju, a deca da se kupaju, pa to nisu tog dana ni činili. Na Spasovdan nikako ne valja spavati preko dana da se ne bi dremalo čitave godine.

Na taj dan bogatiji su posle odlaska u crkvu pozivali goste na ručak, a manje imućni su nastavljali druženje ispred crkve gde se narod okupljao i veselio.