Kako prilagoditi prostor detetu?

Zakoračili smo u zimu i sve više vremena ćemo provoditi u zatvorenom prostoru. Ukoliko imate bebu ili malo dete važno je da prostor za igru u stanu učinite bezbednim. Kako da to uradite i o čemu sve da vodite računa odgovorila nam je stručna saradnica „Škole roditeljstva Nada Lazić“, Snežana Milanović, diplomirani fizioterapeut.

.

Odlazak na specijalna mesta za igru ne može da bude zamena za aktivnosti koje dete treba da ima u svojoj kući. Zato prostor u kome živi mora da bude prilagođen njegovim potrebama, koje se menjaju u zavisnosti od uzrasta. Kada se beba rodi uglavnom se u spavaću sobu unese krevetac i sto za presvlačenje i to bude dovoljno u prvih nekoliko meseci, jer beba uglavnom spava ili je neko drži u rukama. Ali kad od šestog-sedmog meseca beba počne da se kreće (da puzi, a kasnije i da hoda), roditelji budu nespremni kako treba da bude uređen prostor, ali i kako da provode kvalitetno vreme sa detetom.

1. Bezbednost
Prostor u kojem dete boravi, posebno kada je u tzv. fazi istraživanja, na prvom mestu treba da bude bezbedan. To znači da svi štekeri da imaju zaštitni poklopac, da su kablovi sklonjeni uz ivice zidova kako se dete ne bi saplelo, oštre ivice nameštaja zaštićene, klizave prostirke sklonjene, klimave stolice učvršćene. Roditelji često nisu svesni opasnosti u zatvorenom prostoru, ali čak i stolnjak koji visi sa stola može da bude izazov za dete da ga povuče, a ako se na njemu nalazi vruća kafa, čaj, ili neka teža posuda, jasno je da može doći do nezgode.

2. Nadzor
Većina dece sve do polaska u školu, a neka i u mlađem školskom uzrastu, najradije borave u prostoriji u kojoj su roditelji, i to je potpuno normalno. Doći će vreme kada će deci biti važno da se osame u svojoj sobi, a sad dok su mala morate da ispoštujete njihove potrebe. Ako imate bebu stavite je u stolicu za hranjenje ili ogradicu. Ako već puzi stavite je na prostirku na podu i dajte joj igračke. Uskoro će dete poželeti da vas oponaša dok npr. kuvate ručak, pa treba da mu odredite kuhinjski element iz kojeg može da uzima sudove, tanjire, pribor... da sve to vadi napolje i ponovo slaže unutra. Naravno, vodite računa da nisu lako lomljivi. Verovali ili ne, kuhinja pruža neverovatne mogućnosti za igru i učenje, a dete je ujedno mami na oku, i može sa njim da priča sve vreme dok priprema hranu.
Čak i ako imate dovoljno prostora i mogućnosti da posebnu sobu za igranje opremite sportskim rekvizitima, i tako detetu pružite sve uslove za stimulativan razvoj, nemojte da zaboravite da je vaše prisustvo nezamenljivo. Deca uče tako što posmatraju roditelje. Ako su izolovana, i nemaju često priliku da vas vide kako rešavate svakodnevne, uobičajene probleme, neće znati kako da se igraju - jer ona kroz igru oponašaju vas i ono što vi radite.

3.Prilagođavanje
Kada je na okupu, porodica najviše vremena provodi u dnevnoj sobi i to je, najčešće, najveća prostorija u stanu. Dovoljne su male promene, pa da soba postane poligon za igru. Sklonite sve što može da se preturi i razbije, a komade nameštaja iskoristite da napravite tunele, šatore, kućice... Ćebe prebačeno preko dve stolce ličiće na šator, sunđeri sa troseda i fotelja mogu biti strunjače na kojima će se deca prevrtati.
Ako imate dugačak hodnik on je najpogodniji za igranje loptom. Naravno, u njemu ne treba da bude stvari koje mogu da se razbiju, a vrata mogu da budu golovi. Sklonite prostirke, i nešto starije dete može da se kliza po parketu.
Ovakve igre deca pamte više nego skupe igračke na daljinsko upravljanje, koje se brzo kvare i postaju neupotrebljive.

Snežana Milanović, diplomirani fizioterapeut, stručna saradnica „Škole roditeljstva Nada Lazić“.

Sve o Škola roditeljstva Nada Lazić saznajte OVDE. 

Pročitajte još: 

Zašto deca lažu?