Đule: "Mladom čoveku je potrebna šansa i ona mu bezuslovno mora biti pružena"

Grupa “Van Gogh” dobitnik je ovogodišne prestižne nagrade “2014 MTV Europe Music Awards” u kategoriji najboljeg regionalnog izvođača. Dobijanjem tog priznanja, “Van Gogh” nastavlja trku za još jednu nagradu - “MTV Worlwide Act”. Lep povod za intervju, zar ne?

.

Grupa „Van Gogh“ je od onih koju vole svi. Oni koji se zaljubljuju, odljubljuju, razmišljaju, sećaju se, gledaju u budućnost... Volimo ih jer su jaki, istrajni, drugačiji i, iznad svega jer vole i oni nas.

Za PRVA.RS, Đule otkriva kako je muzika ušla u njegov život i kako je „prosleđuje“ nama.

- Kulturno i obazrivo ponašanje prema publici u ovom poslu moralo bi da bude nešto što se podrazumeva i ne dovodi u pitanje, posebno kada imate takvu šansu da ste deo formiranja nečije svesti i ukusa. Generalno, polazim od toga da obazrivost i kultura moraju postojati u svakom odnosu, bilo da čekate na šalteru da se referent smiluje i učini vam ono za šta je plaćen, a kamoli kada je u pitanju kontakt sa ljudima koji su tu jer poštuju i vole tebe i tvoj rad. Grupa „Van Gogh“ je uvek postupala i ophodila se onako kako je očekivala i od drugih da se ophode prema njoj. Maksimum za maksimum jer to jeste jedini ključ da trajete i da se iznova obnavljate i razvijate.

Dugo se Đule i „Van Gogh“ druže sa publikom. Generacije i generacije su skakale i pevale zajedno sa njima, danas roditelji vode svoju decu na njihove koncerte, sutra će ta deca voditi svoje...

Da li je teško prilagođavati se novim generacijama? Šta danas mladi očekuju od muzike?

- Ne verujem u pojam prilagođavanja kada se bavite bilo kojim vidom umetnosti. Čovek, ako je iskren onda stvara upravo onako kako ga instinkt vodi i kako se u njega utkaju sva zbivanja koja ga okružuju. Uvek sam radio isključivo instinktivno i onako kako me je u datom momentu kotrljao nagon. Menjanje, a ne prilagođavanje, prirodan je proces i čovek koji se ne menja samo može da stagnira. Kada je rok muzika u pitanju, današnja omladina kao i ondašnja, zahteva i prepoznaje maksimum, i to je čar omladine što se svim srcem i bićem upušta u mladalačke porive.

Muzika je u tvoj život ušla...

- …još u ranom detinjstvu, tiho i nenametljivo. Proces se razvijao od tada nametnutih nota klasične muzike koje sam nevoljno učio u muzičkoj školi, pa sve do misionarskih nabavki tada aktuelnih vinila, koje smo moj brat Ljuba i ja, još kao klinci, baš posvećeno sakupljali.

Pristustvovao si rađanju punka u Engleskoj. Kako je to uticalo na tebe?

- Da, prisustvovao sam mnogim rađanjima i odumiranjima. Punk je bio kao infuzija. Zahvaljujući njemu, porodila se neka čista, do tada neviđena energija. Koliko god da me je pomerio, u tom periodu, nekako više sam naginjao hard rocku i nekim heavy metal bendovima, a punk je definitivno bio nešto sveže što je trebalo okusiti. Ipak, New Wave tokom "80 tih godina je imao najjači uticaj za formiranje grupe „Van Gogh“ 1986. godine.

A u 21. veku rokenrol je...

- …penicilin protiv širenja zaraze kiča i neukusa i aditiv protiv rasprostranjenog aktuelnog društvenog korova. Rokenrol kultura je u obavezi da se što pre pridigne iz polarnog sna i da posrnule kulturne i moralne vrednosti današnjeg društva vrati na pijedestal smisla i ukusa. Neko bi rekao, rokenrol je danas k’o starac na infuziji, al’ u tom slučaju setite se sedamdesetogodišnjeg Mika Džegera i čiste rokenrol energije koju nesalomivo i ponosno nosi! Možda je on sjajan simbol istrajnosti i borbe rokenrola u 21. veku.

Šta misliš da nedostaje novim generacijama, a što ste vi imali?

- Mi smo imali koliko toliko uređeno društvo, zemlju u kojoj se ozbiljno i strateški vodila kulturna politika i u kojoj si mogao da sanjaš i ostvaruješ svoje snove. Čini mi se da se danas novim generacijama krade čak i nada za tim, a šansa je svakom potrebna. Kroz medije i od strane pozvanih nadležnih institucija, pod uslovom da njihovo postojanje nije samo hologram. Mladom čoveku je potrebna šansa i ona mu bezuslovno mora biti pružena, kako kroz nadležne institucije tako i kroz medije!

Zanimljiva je priča o tvom nadimku koji nije potekao od prezimena. Kako si postao Đule?

- Nadimak je nastao spontano, kao miks mog ondašnjeg gabarita i prezimena. U školskom periodu sam bio bučniji od drugih, sa vrlo kvalitetnim apetitom.

Za svoj groš obično pevušiš...

- …tiho i nenametljivo, sve zavisi od raspoloženja i okoline.

Da li čitatš? I šta?

- Uglavnom uživam da čitam ljude i kroz njihove poglede, pokrete i osmehe njihove dobre i loše namere, a od knjiga, poslednje što sam pročitao je izvaredna knjiga Neleta Karajlića “Fajront u Sarajevu”.

Čvrsto si ubeđen da je najvažnije...

- …održati unutrašnji mir, harmoniju i higijenu duha, unutar kog moraju vladati red, rad i disciplina. Takođe, ostati dosledan u svom stavu, sa jakom osećajem tolerancije i razumevanja svih ljudi i okoline.

I dok glasate za “Van Gogh” na adria.mtvema, odvrnite do daske “Skačem, skači”, pesmu za koju je bend nedavno izbacio spot čiji je glavni akter – publika.

Spot na najbolji način dočarava atmosferu aktuelne turneje pod nazivom “Licem u lice” i atmosferu koja će sigurno vladati na najvećem koncertnom rokenrol događaju ove sezone u Beogradu: concert koji “Van Gogh” priprema za 11. decembar u beogradskoj Hali sportova. Karte za koncert se mogu kupiti na biletarnicama Eventima.